Jasno da neće dijete sa 7 godina donositi samo odluke o tome da li će se uopće školovati i kako. Mnogi bi tako ostali nepismeni pa pitali jednog dana roditelje zašto.
Roza, većina neće djetetu nuditi HS zato jer im to uopće nije realna opcija, ljudi rade ili se ne osjećaju dovoljno sposobnim za prenošenje takvih znanja.
A da bi zaista itko od nas znao što našem djetetu i nama više odgovara, trebali bi jedno 6 mjeseci probati HS, pa 6 mjeseci ići u školu. Pa vidjeti i dijete i roditelj što im je više odgovaralo.

Mislim da nitko ovdje ne zagovara kontrolu HS-a u smislu da roditeljima koji se na to odluče treba socijalna služba visiti za vratom. Ali dijete mora savladavati određena znanja sukladno dobi. Inače smo u zoni obrazovnog zanemarivanja. Ružno zvuči, ali tako je. HS ti daje punu slobodu da s djetetom učiš u dvorištu, da mu znanja prezentiraš ako misliš da znaš puno zanimljivije nego u školi, ali po meni je normalna granica roditeljskog odlučivanja što je dobro za dijete prijeđena i pravo na osnovno obrazovanje povrijeđeno ako roditelj izbaci npr. 35% školskog gradiva jer on misli da to nije važno ili da djetetu neće trebati. Djeca često mijenjaju želje, neki afiniteti se pojave ranije neki kasnije i naše je da im damo dovoljnu širinu da kako rastu tako sami sebe uz našu pomoć usmjere u obrazovanju i odabiru zanimanja. Isto tako, u školi se uče i mnoge stvari koje se u praksi i životu čovjeka gotovo ne pojavljuju, (pisali smo o tome na temi o Amerima) ali nas te stvari uče razmišljanju, treniraju mozak, razvija se sposobnost apstraktnog promišljanja koje ti koristi u životu od najbanalnije svakodnevice do eventualnog savladavanja naprednih znanja jednog dana na fakultetu.