seni prvotno napisa
osim sto u mom svijetu razmisljanje i znanje nema veze ni sa sportom ni sa rekordima (ali je simptomaticno da je to mnogima na umu kada pricaju o znanju i skolovanju) ja bih rado da mi netko objasni:
da li ja to dobro razumjem da djeca koja racunaju do 1000 prije nego idu u razred u kojem se to po planu i programu "dopusta" po defaultu ne pomazu drugima, ne razumiju druge, nisu empaticni?
zasto je empatija i pomaganje drugima u suprotnosti, obrnuto proporcionalno ili nespojivo sa zbrajanjem do 1000?
od koga dolazi taj ili ili?
kako mislis da se netko moze odreci svojih potencijala? onako ih odsarafi od sebe i baci u smece? zaista me zanima kako izgleda ta prakticna provedba.
pa me jos zanima, da li onda kada te potencijale "odsarafe" onda se mogu uciti empatiji, pomaganju drugima i drugacijima, "zlocestima" onakvima, ovakvima?
dakle onda, kada bi sami trebali iz nekog meni nejasnog cilja prestati biti ovakvi, onakvi, onda bi mogli "razumjeti" sve te druge "onakve i ovakve". vrlo zanimljiva misaona konstrukcija.