evo da ja dam doprinos raspravi na tragu sanje.
moj kolega s posla kad su mu djeca bila mala (on spada u one, sa sada velikom djecom, koji ide triput tjedno na salsu, tango i tako to) je kad su mu djeca bila mala sa grupom istomisljenika osnovao malu skolicu 1-4. to je zapravo bila samo jedna grupa djece. njegova supruga tada nije radila, pa je to sve organizacijski bilo izvedivo. uglavnom oni su nasli uciteljicu, dijelom su sami poducavali, kuhali, i slicno. djeca su se nakon cetvrtog razrdeda upisala u gimnazije 1-8. i eto sinek upravo zavrsava arhitekturu, a kcerica je na polovini veterine.
nista im ne fali, skroz su ok. doduse bilo je malo "susreta trece vrste" i nesporazuma u prvom razredu gimnazije, jer su djeca bila navikla na drugaciji sistem rada, te im je i nesto stofa falilo, ali sve se to brzo sredilo i djeca su se prilagodila. eto.