Jel teško bit nastavnik svom djetetu? Ja sam sigurna da je. To traži puno učenja, muke, traganja za pravim pristupom, educiranja.
Čovjek mora imati dobar razlog da se za to odluči, i biti vrlo motiviran, odlučan, organiziran i imati društvenu podršku, propise, kurikulume i građu. Cijena toga je velika, ali ako je nekome dobitak vrijedan toga, onda je spreman ući u taj projekt.
I da, to traži enormnu žrtvu.
Užasno puno vremena i discipline i odricanja.
Naravno da nećeš sjesti nakon što si odgledao Šeherezadu, pa lupetati djetetu. To se priprema, razrađuje, razmišlja se o tome što ćeš, kako i zašto.
To je odluka slična onoj da ćeš imati ne znam - svoj vrt; da ćeš sama šivati odjeću; da ćeš otvoriti vlastitu firmu doma, umjesto da radiš u nečijoj tuđoj. To ne radiš bez edukacije i samoedukacije, bez truda i rada.
Nešto gubiš, nešto dobijaš.

Ponovno govorim - naš je sustav i dalje toliko dobar da nam HS nije prijeko potreban, barem ne nekoj kritičnoj masi. Zato toga ovdje i nema. Ali u zajednicama koje su problematične po pitanju javnoga školstva to je naprosto odgovor roditelja na nemoguće uvjete koji su im postavljeni - ili divlja škola, ili enormne školarine.