A ja prva u ovo ne vjerujem, jer je RG ovdje jedina od zagovornika OKK koja traži ovakvo rješenje, (marta bi prihvatila slovenski model, pa mislim čak i RG, jer bolje išta nego ništa) pa sad da ovoliko ljudi troši ovoliko energije da preobrati tog JEDNOG, ne zvuči uopće uvjerljivo. Ja sam mišljenja da postoji otpor
prema OKK uopće.
Naravno da i vas može boliti briga u što ja vjerujem.![]()
Pa ne znam bas, ne mogu govoriti za druge, ali uopce ne bi bilo lose da se sto vise djece skoluje doma. Razredi bi bili manji i vec bi to pozitivno utjecalo na nastavu u skoli.
Drugi je par rukava sto mnogi ovdje pisu i zasto HS ne bi bio prihvatljiv za njih i njihovu djecu (i ja sam u toj grupi).
Je, sigurno bi razredi bili manji radi školovanja kod kuće
Kao prvo, radilo bi se sigurno o vrlo malom broju djece, a kao drugo kod nas se razredi radi uštede spajaju a učitelji otpuštaju tamo gdje nema dovoljnog broja đaka. Tj. nisu razredi veliki zato što ima puno djece.
HS?
Načelno?
Nemam ništa protiv.
Osobno?
Sačuvaj me Bože!
Dovoljno krepam i od pomaganje oko domaće zadaće i pokušaja usađivanja radnih navika
(kuhanje, pranje, peglanje i ostalo, praktično i "nepraktično" glede odgoja da i ne spominjem)
e da bih na svoja pleća još natovarila i cjelokupno, višegodišnje školsko gradivo, koje su drugi ionako studirali i oznojili se nad njim...
...daleko bilo od mene, pu, pu, pu![]()
Pa meni je. Jer ja ne bih nikad provodila HS. Jel ima jos kakva korist koja bi se izravno ticala mene i moje djece, a da ju ja ne vidim?
Cak sam i ja negdje vec napisala da ako se poklopi da bi necije dijete imalo vise koristi od HSa nego od obicne skole, a roditelj to moze provesti, onda super. Nemam nista protiv. Dapace.
Meni osobno ta opcija ne znaci nista.
Ali, ako se uvede onda bih voljela da ipak bude onakva kako sam vec gore navela. Radi one djece ciji roditelji ne znaju najbolje. Ni to me se osobno ne tice, tice me se kao clana ovog drustva.
Edit> U pravu ste sto se razreda tice (iako sam napisala "kad bi se sto vise djece skolovalo doma" i dodajem kad ovo ne bi bila Hrvatska), ali stvarno ne vidim zasto bismo bili skroz protiv HSa kako to Dijana uporno istice.
Tako je, ne skroz protiv nego samo malo protivali stvarno ne vidim zasto bismo bili skroz protiv HSa kako to Dijana uporno istice....
Ne znam jel jedino ja ovdje vidim nelogiku. Znači, odbijam uvidjeti eventualnu korist od OKK, (od kojeg bi mogla profitirati neka druga djeca- tu me se ta djeca ne tiču), ali siPa meni je. Jer ja ne bih nikad provodila HS. Jel ima jos kakva korist koja bi se izravno ticala mene i moje djece, a da ju ja ne vidim?
Ali, ako se uvede onda bih voljela da ipak bude onakva kako sam vec gore navela. Radi one djece ciji roditelji ne znaju najbolje. Ni to me se osobno ne tice, tice me se kao clana ovog drustva
uzimam pravo za određivati kako bi to trebalo izgledati... (ah, ovdje sam član društva i tiču me se druga djeca). Ne bi li bilo pošteno pristupiti onda tom pitanju, na način da se
nakratko izađe iz svojih cipela?
Zašto svi ponavljate "strah od sistema" - nemam nikakav strah imam gnušanje. A sistema me nikad nije bilo strah, bez problema sam ga do sada zaobilazila i nastavit ću. A ukoliko mi se to onemogući tj. ne omogući u lijepoj našoj gdje sam rođena i odrasla i u kojoj imam prijatelje i obitelj, gibam preko grane sa putovnicom države koja dopušta HS po uvjetima koji meni pašu.
I ja smatram da roditelj (ako je normalan i suvisao) zna sigurno bolje od države, što njegovom/njenom djetetu treba i paše.
Ova ideja da sistem zna najbolje za moje dijete je čisto i istinsko ispiranje mozga.
Jel ima jos kakva korist koja bi se izravno ticala mene i moje djece, a da ju ja ne vidim?Jedina nelogicnost ovdje je moje raspravljanje s Dijanom.Cak sam i ja negdje vec napisala da ako se poklopi da bi necije dijete imalo vise koristi od HSa nego od obicne skole, a roditelj to moze provesti, onda super. Nemam nista protiv. Dapace.
Slobodna smo bića (kolko-tolko)Jedina nelogicnost ovdje je moje raspravljanje s Dijanom....
Takoe, i zato meni nije npr. jasno što se to ima "huktati" na ovoliko stranica, a nije ih sve ispunila RG.
Nego je trebalo malo vremena dok većina dođe do politički korektnog odgovora: ok, ali uz kontrolu.![]()
HS svakako treba postojati kao mogućnost, ali po mom mišljenju prvenstveno kao mogućnost, a manje kao poželjna praksa. Ukoliko roditelji nemaju mogućnost angažirati tim stručnjaka koji će djecu poučavati,mislim da je gotovo neizvedivo da tu ulogu preuzmu roditelji.
Osobno sam mrzila ići u školu, mrzila zajedništvo, sakrila se u WC na dan norijade, bila krajnje asocijalna, ali nisam za HS.
Zna li netko od prisutnih što je kotacija, a odnosi se na dionice? Ja, kao diplomirani sociolog nisam o dionicama znala ništa, a predavala sam PiG.
Pomislih, ništa lakše - pročitat ću i naučiti. U jednom ekonomskom priručniku potkrala se greška i pisalo je "kvotacija". Možete li zamisliti
posljedice?
Hoću reći, kada stječete nova znanja, dosta je važno čuti živu riječ.
E vidiš kako smo svi različiti...
Osobno sam stvarno sretna da živim u društvu kakvom živim i da moja djeca imaju slobodu i prilike kakve njihove prabake i pradjedovi nisu mogli ni sanjati. A nije to tako davno bilo...
Recimo, moj sin nije prisiljen služiti vojni rok, dok je još njegov otac morao izgubiti godinu dana za nešto što u životu nije ni želio.
Da ne govorim o činjenici da moja kći može biti sretna da je rođena u vrijeme kad joj je školovanje dostupno kao i njezinom bratu jer eto njezine prabake nisu bile te sreće.
Nije samo školstvo u pitanju. Moj otac je dan danas živ i vitalan čovjek od punih 80 godina, dok je njegova sestra umrla s 4 jer se za žensku djecu nije imalo novaca za odlazak liječniku u grad s udaljenog otoka.
Bolovali su od iste bolesti, ali nažalost samo on je dobio priliku da se liječi. Okrutno, ali istinito.
Mogla bih još navesti bezbroj primjera zbog čega smatram da danas imamo više prava i sloboda nego ikada, ali tebi to vjerovatno neće mnogo značiti. Moja baka je imala eto slobodu izbora da odluči koje dijete će živjeti, a koje ne. Strašno!
I da, grozim se pojedinaca, ali generalno mogu reći da dišem punim plućima i ne treba mi umjetno disanje.
Protiv tebe stvarno nemam ništa, dapače- želim ti da ostvariš ono što si naumila, i da tvoj sin postane jedan od tih nevjerovatnih ljudi koje će iznjedriti tvoj stil i način života, ali dopusti da vjerujem da i moja djeca neće biti ništa lošija jer smo im mi roditelji predodredili nešto drugačiji put.
P.S. Htjela sam još nadodati da smatram da pad moralnih vrijednosti nije samo tekovina našeg društva i trend današnjice. Nemorala je bilo oduvijek i nažalost bit će ga i ubuduće. Danas smo samo u tolikoj mjeri njime okruženi- zbog svih tih medija koji se od tog istog nemorala hrane, ali to je već neka druga tema.
Ovo sto Cubana spominje sam napisala prije preko nekoliko stranica. Vecina roditelja stvarno ZELI sve najbolje za svoju djecu, ali NE ZNAJU sto to tocno jest ili bi trebalo biti. A kamoli onda provesti to u djelo.
Sto se uredjenja modernih drustava tice, naravno da ima zakona i propisa koje treba mijenjati i uskladjivati, ne samo u Hrvatskoj, vec bilo gdje u svijetu. Ali ipak sva ta sila spisa postoji bas da bi stitila slobodu pojedinca. I u vecini slucajeva stvarno to radi.
offtopic:
Roza, ocito nisi bila na hrvatskom pride-u jer on ne izgleda niti priblizno slicno ovome, do te mjere je benigan da jadni novinari zicaju ljude da se malo ljubakaju. nisam bila na svjetskima, ali na nasem jesam. obucena, trijezna, i s ciljem podrzavanja prijatelja/ica. kao i svi drugi.
a generalno, zubic vila mudro zbori i dalje![]()
Naravno da ne jos. Mozda ni u skoroj buducnosti.
Ali, filozofijski gledano (buduci da je topik na filozofiji) zanimljivo je da Ministarstvo odgovara kako "razmislja o navedenom obliku ucenja" i kako ce "obrazovanje kod kuce biti omoguceno" kada ispune sve one pretpostavke pod jedan, dva, tri, cetiri i pet.
Ministarstvo podrzava ideju uz neke pretpostavke.
O pretpostavka bi se, naravno, dalo filozofirati.
Zakljucak ove rasprave bi izgleda isto bio: podrzavamo ideju uz neke pretpostavke.
Ili ne?
Možda će sve prisutne u diskusiji zanimati ovo:
predavanje o obrazovanju kod kuće, odnosno learning managed by child
predavačica - Saradadevii Hull Jurković
utorak, 03. svibnja, 17:30-18:45, knjižnica Bogdan Ogrizović (pored KIC-a i Francuskog instituta)
guglajte za detaljniji opis predavanja
bio je jutros i prilog na Dobro jutro Hrvatska, možda se pojavi i na Youtubeu,
a do tada stari prilog:
http://www.youtube.com/watch?v=Sj8meWGkD10
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 05.05.2011. at 08:09
upravo sam mislila otvoriti temu jel sam gledala Dobro jutro Hrvatska - dobro da sam palo pretražila topic
http://www.druginacin.hr/
kad nađem vremena pročitat ću što ste napisale a sad nabrzinu reči ću svoje možda ne sasvim formirano mišljenje jer mislim da o takvom načinu školovanja i prot njega treba malo više razmišljati
trenutno je moj stav protiv s mogućnošću promjene na za
zašto;
- apsolutno sam za promjenu načina na koji se naša djeca educiraju u školama i za uvođenje mogućnosti raznih boljih pedagoških metoda i to je jedan od razloga za Da školovanju doma
- našem školstvu treba promjena ali ne u smislu okretanja Američkom tipu školstva i uvođenjem još jedne godine - već naprotiv bježenje od takvog modela školstva i usmjeravanje na DRUGAČIJE PEDAGOŠKE METODE PODUČAVANJA
- kako studiram na Učiteljskom fakultetu smjer predškolski odgoj imala sam priliku učiti i čitati o pokušajima raznih ljudi i skupina i uvođenje različitih tipova poućavanja ne samo u školama već u vrtićima............vrlo je upitno po meni zašto to nije zavladalo u globalu već je u većini zemalja Svijeta bez obzira možda na razlike u poučavanju, još uvijek prisutan tip "kalsičnog" školovanja i podučavanja kakvog i mi poznajemo
- slažem se i još jedan moj odgovor DA za poučavanje doma ili drugačiji pristup u školi je definitivno (po meni) činjenica da dijete treba učiti po afinitetu, po mogućnosti i onda kada ga nešto zanima tj. kad osjeti da je spreman učiti pisati računati itd. ( ali ne u smislu da sad dijete uči pisati tek s 15g)... naravno tome ne ide u prilog činjenica i istraživanja da djeca najbolje uči do 7g - ali znači li to da djeca trebaju iči u školu s 3g?
ja se tu jako dvoumim jer ako dijete pokaže afinitet za slova s 2g da piše, čita ili je "bistrić" treba ga poticat, ali što s djecom koja nemaju takvih afiniteta- treba li njih "silit" da s 7g uče čitati jer možda nikad to neće željeti?
-po meni u jednom smislu djeca prerano kreću u školu- ali to se odnosi na školu i školstvo kakvo mi imamo gdje je sve "vojnički" određeno...s druge strane gledajući na to da djeca najbolje uče do 7g to nije rano- ali definitivno bi škola kao takva morala biti drugačija- pa čovjeće od 7-25g si u školi, pa posao- čovjek kao da je cijeli život u vojsci, ha,ha
-učenje od doma (nisam pročitala baš njihove stranice) je mislim više učenje iz iskustva i onda kad djete nešto zanima (eto mene tek sad s 35g zanima fakultet ali uvođenjem Bologne teško da si ga netko može priuštiti više u zrelijim godinama života, i to je ono protiv čega sam ja- neki s 18g nezaju što žele jer su dobili sterilna znanja pa se upisuju na fax jer eto svi idu, ali kasnie u životu neki shvate da ih zanimaju druge stvari i nešto bi drugo studirali- dijete, tinejđer nema tu zrelost i iskustvo života)
- protv tog učenja doma sam ne samo zbog socijalizacije nego nemogućnosti organiziranja takvog učenja zbog zaposlenosti roditelja
- s druge strane roditelji imaju znanja iz raznih područja (koju su većinom stekli u "kalsičnim" školama) i ipak se izmjenjuju u udruzi u poučavanju- što je po meni isto kao u školi kad imate više profesora, samo je metoda drugačija
- teško da će se dijete moći prilagoditi načinu učenja na našim fakultetima nakon takvog načina školovanja (jer na našim fakultetima još uvjek vlada princim učenja i poučavanja, ispti znanja- kao u srednjoj školi)
- inteligentno dijete ili posebno nadareno će biti takvo školovalo se doma, u školi ili se uopće ne školovao ( govorim o nekim velikim talentima u umjetnosti, znanosti kroz povijet a nisu se uopće školovali)
- a što s djecom s "posebnim potrebama", s hiperaktivnom djecom- je li za njih bolja škola doma upravo zato da se prilagodi njima ili "Normalna" škola, koja će ih naučiti "redovnom učenju"..je li za njih loša ta "disciplina" koja se traži u "klasičnoj" školi ili baš potreba?..je li za njih škola doma loša, jer roditelji nisu educiran (mislim nisu ni učitelji)i raditi s takvom djecom ili baš suprotno možda ih učenje onog što ih zanima motivira da uče i ono što ih ne zanima?
-uglavnom, nažalost viđalo se u SAD-u moram i to napomenuti da neki roditelji koji školuju djecu doma to rade jer ih zlostavljau itd. i na taj način štite sebe od soc.službi,zatvora,oduzimanja djece, jer tu djecu nitko ni ne vidi (OK to su iznimke- ali samo da spomenem i tu mogućnost)
- ako se nešto takvo i dopusti protiv u globalu nemam ništa protiv, mislim da bi se trebalo ipak obratiti pažnja na tu vrstu socijalizacije s "nepoznatom" djecom, a ne učenja i kretanja u samo "jednoj sredini ljudi" i djece- kao u nekom kultu - (inače ne tvrdim da takva djeca nisu socijalizirana, npr. moja mala je 3g bila samnom doma i socijaliziranija je od djece koja su 3g išla u vrtić-nije pravilo)
-uglavnom ako sam protiv to je možda baš zbog tog nekog"zatvornog kruga ljudi koji nije pod ničijom kontrolom"- u smislu pedagoga, vlasti, ministarstva školstva, soc.službi itd. dobro znam da i ovi koji su pod "kontrolom" svašta rade,ha,ha..i nisam mislila da se roditelje mora kontrolirat jer to je tvoje dijete- ali nekako potpuna "izolacija" u tom smislu može a i ne mora odvesti u nešto čudno
- protiv sam možda zato što jednostavno nisam vidjela drugačije i jer sam školovana drugačije ali upravo sam zbog to i za školovanjem doma jer mislim da je naše školstvo žedno promjena-pedagoških...znači uglavnom da-školovanj doma-ali pod nekom"kontrolom" nekoga- nadam se da me se nije krivo shvatilo
Ivana, pogledaj i ovaj video kojeg sam linkala,
slovenski i crnogorski model kojeg predlaze udruga Drugi nacin za Hr je vrlo kontroliran i zapravo u skolskom sustavu, tako da vecina argumenata protiv postaje zaista upitna.
evo pogledala pa lagani osvrt na prilog koji me je ustvari odbio od učenja od kuće - jer ne vidim smisao osim što se dijete izolria ipak na jedan način od vršnjaka bez obzira sad na socijalizaciju;
- čemu učenje kod kuće ako dijet i dalje uči po školskom programu?
- ne rade li ustvari svi to roditelji i onako doma, kad pomažu djeci oko zadaće, priprema za ispit?
- dijete mora proći isto sterilno gradovio kao i vršnjaci ok možda na malo kreativniji način, ali ipak je to zadano školsko gradivo
-ja sam svojoj sestri na jako zanimljiv način objašnjavala ono što mora znati iz povjesti da bi ona to lakše zapamtila,shvatila u stvari razumjela i probudila zanimanje za gradivo- pa ga onda nije morala štrebat..već ga je razumjela...ali je ona za to vrijeme išla i u školu svaki dan
-tako je samo odvojene od vršnjaka i vjerujem da bi ga u ulici na žalost ipak "gledali čudno"...
-izleti s učenicima iz razreda bi mogli samo rezultirati traumama, u smislu da ni djete ni učenici ne provode virjeme skupa niti se ne poznaju i ne vidim kako bi se onda odjednom družili na izletu?
- ono čega se bojim - vjerski razlozi- ( i ako sam krščanka bojim se te mogućnosti "kulta"- zatvorenosti i mogućnost "jednoumlja"?) nije to isto kao neka npr.privatna vjerska škola koju pohađa veliki broj učenika
- razlozi daleko stanovanje, učenje na daljinu preko interneta, bolest- to mi je OK za učenje od kuće
-zlostavljane u školi- je razlog za učenje od doma, ali s druge strane mislim da je to samo udaljavanje od tih problema na jedno vrijeme, jer oni te čekaju u budućnosti, na faxu, poslu- e sad moguće je da ćeš se kao odrastao lakše nositi s takvim stvarima, ali postoji mogućnost da i nećeš jer si bio u nekom svom zatvorenom krugu ljudi, prijatelja- sigurnosti, pa se neznaš nositi s tim jer s tim nemaš iskustva ni doticaja
- gubimo statistiku o djeci u smislu ponašanja, učenja, sklonosti, agresivnosti - jer i djeca doma imaju svoj karakter i ponašanje koji bi prezentirali i da idu u školu
- jedan od preduvjeta je vidim roditelj kod kuće- kako to može sebi dopustiti zaposleni roditelj-nikako
- ako djeca uče po školskom modelu i ako od kuće, ma koliko mi kreativni bili morat će mo ga u jednom trenutku sjesti za stol i knjigu i motivirati ili možda čak disciplinirati za učenje..kako to učiniti i kako poučavati odjednom 3 djece različite dobi - jer ipak učitelj je nekako drugačiji autoritet od roditelja ( ne mislim to u lošem smislu, strogosti)
i samo još jednom -ne može svatko biti učitelj bez obzira na količinu znanja- nisu svi ljudi sposobni prenjeti znanje na drugoga pa bili to i roditelji, nisu to sposobni ni mnogi učitelji, a pogotovo profesori
- za to je potreban "dar", talent, pedagoška metoda, kreativnost i nešto edukacije
- ni naši učitelji na faxu ne uče kako prenjeti znanje, uče samo znaja koja moraju prenjeti,poučavati-ali ne i kako ( to meni smeta)
- zašto mislite da bi roditelj bio nužno bolji učitelj
-stric mi je završio FER i još par ispita da može predavati na srednjoj školi- ubrzo je odusta jer je čovjek uvidio da on ne umije prenjeti to znanje na učenike, a da to njima bude zanimljivo i shvatljivo
-meni je davao instrukcije iz matematike i ja ništa ne bi kužila, a kolegica iz razreda bi mi objasnila u 5min
-Montessori i Waldrofski način školovanja koji ja podržavam u potpunosti- nažalost je pokazao u većini slučajeva da se takva djeca poslije jako teško prilagođavanju učenju u srednjim školama i fakultetima- kakve mi nažalost danas nudimo- zato mislim da bi to tako išlo i s školovanjem od doma
-dok se ne promjene naše škole, metode učenje i poučavanja mislim da za većinu djece ovakav model učenja od kuće, ne bi bio dobar- a za povućenu djecu čak i loš
Ivana, meni uopće nisu jasni tvoji argumenti. Učenje kod kuće (kao i učenje u školi) nije idealno za svu djecu ili sve obitelji.
Da li meni , kojoj osobno takav način poučavanja mog djeteta (čisto iz razloga zato što npr. ja -osobno nemam živce za takvo što) nije izbor, mogu tvrditi da on ne bi bio dobar za određeni broj druge djece? I zašto bi mogučnost izbora o načinu školovanja , bila loša sama po sebi? Ja mislim da bi mogućnost izbora, donjela pozitivne promjene i ostatku sustava. Jednostavno , ponekad treba u potpunosti izaći iz zadanih okvira da bi se sagledale sve prednosti i rupe sustava.
Kad ja razmišljam o HE , razmišljam o tome kao o načinu poučavanja (a iz toga se može mnogo naučiti) , a ne o nećemu što bih nužno željela za svoju djecu ili bila sposobna provoditi.
ostavljam ostalima da repliciraju Ivani mada bi i sama imala ponesto odgovoriti na svaku natuknicu
ali osvrnut cu se na samo na ovo jer znam konkretne ljude i primjere.
Dakle gornja tvrdnja naprosto ne stoji.
Jedno interno istrazivanje je usporedjivalo brojcani uspjeh 'waldorfske' djece s ostalima prilikom prijelAza u srednju skolu
i pokazalo je da im je u prvom polugodistu taj numericki uspjeh
bio nesto slabiji(vjerojatno pediod privikavanj nA sustav)
ali je vec do kraja sk.god uspjeh w.djece bio jednak tj.cak malo
iznad prosjeka.
A ako sustav nije bajan, onda nije ni cudo da im nakon jednog humanijeg nacina skolovanja treba nesto vremena da se priviknu
na ovaj, ali barem dolaze em stariji i zreliji, em svjeziji i zeljni znanja, sa taj entuzijazam i znatizelju na zalost mnoga djeca u tipicnoj os.izgube tijekom godina.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 05.05.2011. at 10:39
Ako si pročitala sve što sam na pisala (ha,ha, znam da su mi postovi predugački i nekad ne shvatljivi jer previše žurim i radim 100 stvari od jednom), mogla si zaključiti da ja u stvari nisam protiv takvog načina školovanja dok je on pod nekom kontrolom i da je meni isto tako ljepota toga u načinu poučavanja, ali se tomu gubi svaka smisao ako djete i doma uči po školskom programu, jer i roditelji djece koja fizički pohađaju školu isto s njima doma obrađuju gradivo iz škole prije ispita ili neki svakodnevno, na kreativan ili manje kreativan način, pa ne vidim oda razliku osim u tome što dijete nije fizički prisutno u školi.
- ima divnih učitelja kao i roditelja i isto tako loših- zato ne smatram nužno da bi svaki roditelj bio dobar podučavatalj kao niti svaki profesor
-objasnila sam koji su mi razlozi opravdani za učenje od doma i malo razmišljala na glas o onima o onima protiv
Čupam ti samo ovu rečenicu iz posta i ne obraćam se samo tebi, nego generalno. I bojim se da idem u offtopic.
Zašto bi sve u životu trebalo biti idealno i prilagođeno svakome pojedincu?
Osim što ti nije moguće praktično izvesti, je li fakat potrebno?
Već sam to puno puta pisala na ovom forumu, čini mi se da je skroz fulano tražiti u svemu da bude prilagođeno baš nama, baš našem djetetu.
Jer to nije stvarni život.
Ne živimo svatko u svom mikrokozmosu u kojem nema interakcije s drugima, upravo suprotno, većina nas živi u društvu koje ipak traži da se bar do određene mjere
prilagodimo, jer se društvo rijetko prilagođava NAMA.
intezivno razmišljam i ako mi dijete ima 4g (od njezinog rođenja) za upis u jednu od tih škola, već sam ih tražila po netu,Rodi, zagrebu- cijene su me dotukle,ha,ha..i daljina škole
ako ikad završim fax i skupim lovu otvaram Montessori vrtić ( ako dobijem na lotu-besplatan za sve)- to mi je životna želja..ustvari vrtić s različim ogojno pedagoškim metodama i tetama otvorenoga uma i srce u tome pogledu
da,da,da naravno da sam za nove i različite pedagoške metode poučavanja, ali je li grijeh što ja želim da to bude dostupno svoj djeci već u državnim školama
mislite li da su baš svi roditelji kompetentni odlučiti kakav je način školovanja dobar za njihovu djecu?
bez ikakvih savjeta,konzultacija s bilo kim...jer čitam Rodu i vidim da roditelji imaju velikih nedoumica oko svega i traže svjet i iskustva roditelja slične djece kao i raznih stručnjaka?
je li iko pogledao prilog mame juanite na koji sam se i osvrnila komentarima?
Pa tko uopce prica o idealnom?
A mi ne da nismo idealnon ni blizu nego nismo ni blizu prosjecnom.
I kad bismo tako u svemu razmisljali, jos bi zivjeli u komunizmu i stagnirali u svemu.
Načelno se slažem sa svimbalo, ali razumijem i argumente da možda ne bi bilo loše da postoje varijante, ali, iskreno - to ne bi bio moj izbor niti za djece, niti da sam poslodavac (uzimat nekog homeschoolanog, a mislim da će tako većina, osim u umjetničkim zanimanjima - tipa umjetnik budući uči od oca i mame umjetnika). Ono, većina traže team playere i u društvu prilagodljive, osim ako se ne radi baš o genijalcu i mjenjaču svijeta, tipa Tesla ili Warhol, i mislim da je bolji put mijenjat "službeno školstvo" od tog, po meni, "rubnog načina" koji će većinom donijet manje standardno obrazovanu djecu, s manjom razinom standardnih znanja - matematika, gramatika, ono.. osnove, ali ono... de gustibus, bolje da izbor postoji, nego da ga nema, po meni.
Plus, smatram da genijalni um ipak mora se malo izoštrit i u grupi, a benefite od izoliranog života... nekako... vidim puno više mana, nego prednosti.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.05.2011. at 11:06
Xina33 mislim da je bolji put mijenjat "službeno školstvo" .... bolje da izbor postoji, nego da ga nema, po meni.
Ali ne radi se o tome bi li ti ili ja ovaj cas prakticirale HE nego o tome da se legalizira kao opcija,
slicna spika kao porod kod kuce.
Meni bi isto trenutno bilo tesko izvediv HE
ali mislim da treba postojati kao opcija, pa makar roditelji unajmljivali privatne ucitelje (i to je jedna od opcija).
A ovo sto pises o manjoj razini znanja kod HE
djece je predrasuda.
Saradadevii je na izlaganju u knjiznici neki dan spomenula kako joj je najbolji student na collegeu s najsirom opcom kulturom i istinskim poimanjem materije bio decko koji je u svojoj 15., 16.oj godini prvi put krocio u skolski sustav. Kad je skuzila da nije dosao iz neke genijalne skole nwgo da je HE, postao joj je inspiracija.
Svimbalo, nas skolski sustav je jako daleko od idealnog,
cast izuzecima i dobrim uciteljima koji se trude plivati u njemu, ali sustav kao takav je zastarjeo. Debelo.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 05.05.2011. at 11:17
Sve je to loše... to rubno postojanje, po meni, na stranu ti od Saradadevii, mislim da će većina homeschholanih bit manje obrazovana (ono, koji put se u te projekte mogu upustit ljudi koji ne znaju realno procijenit svoje znanje, tj. imaju svoje pojmove što bi djecu učili, a to nije gramatika, matematika itd.), i teže uklopiva u društvo oko sebe... možda bolje u prirodu, ali u društvo - jok. I sumnjam da će mijenjati svijet, jer za to ipak treba neki kontakt s društvom, ostat će u rubnom postojanju, još u Hrvatskoj, di nije neko obilje poslova itd. MIslim ono... bojim se za perspektivu u hrv. homeschoolanih, ali, meni, ni iz džepa, ni u džep - da sam poslodavac ne bi načelno takve zapošljavala, svoje dijete neću homeskulat itd.... a možda učiteljima bude lakše... ako se radi o teško uklopivim ljudima, ne znam.
Da ja svoje dijete doma školujem sigurno ne bi manje znalo.
Al bi bilo psihički oštećenih. I s jedne i s druge strane![]()