Genijalnost se ne stječe ni u školi ni HS-om. A bome se ondje ni ne gubi.
Zubić Vilo, ali kako to možeš tako kategorički tvrditi?
meni se čini da zasigurno jedan dio djece "uvene" unutar krutog školskog sistema.
i to baš možda zbog svojih ili iznad ili ispod prosječnih mogućosti
i teškoća da se uklope u sustav, ne uspiju ispuniti svoje pune potencijale.
pitaj roditelje djece s posebnim potrebama kako im je unutar redovnog sustava.
ni "bistrićima", koji se vrlo često dosađuju i postaju hiperaktivni i "problematični",
a ni onima "sporijima" u takvom krajnje neindividualiziranom sistemu nije dobro...ili im nije onako kako bi im moglo biti uz više širine i mogućnosti prilagodbe.
u redovni sustav se ipak najlakše uklapaju lakoodgojiva, poslušna djeca s prosječnim socijalnim vještinama
i mentalnim sposobnostima (i tu recimo ubrajam i jedno svoje dijete, drugo bi vjerojatno prije spadalo u kategoriju "sporijih" po današnjim mjerilima škole, mada s druge strane ima neke ljudske kvalitete i talente koji nisu toliko na cijeni unutar brojčano-ocjenjivačkog sustava ).
i na koncu skoro svi oni nekako prežive taj sustav, ovima "prosječnima" može takav kakav je čak i sasvim odgovarati, možda zato što ni ne znaju za bolje, zar ne?
ali mislim da je pogrešno trpati sve u isti koš, govoriti da na razvoj nečijih potencijala nema bitnog utjecaja način na koji je odgajan i obrazovan (jer tako ispada iz tvog i nekih postova).
tko zna koliko ima proćerdanih genijalaca koji se spletom okolnosti nisu uklopili u sistem?
ja ih osobno znam nekoliko, jednostavno su bili preveliki frikovi za današnje društvo
i nisu se dali ukalupiti. šteta, i za njih i za društvo.
mi znamo samo za ove koji su opće poznati, opet nekim drugim spletom okolnosti.

bdw, ni meni nije Tesla bio toliko zanimljiv sve do nedavno, kada sam otkrila fascinantne stvari o njemu i njegovim razmišljanjima.
eto, "uspješno" prošla kroz gimnaziju i fakultet a pojma imala nisam...
sve dok nisam sama krenula čitati o njemu, jer su me zaintrigirale i zainteresirale neke vrlo zanimljive priče o njemu potekle od ljudi čija struka nema direktne veze s podučavanjem kako ga još uvijek danas doživljavamo.


sve u svemu, mislim da ne treba stvari gledati crno bijelo.
jer znanje se može steći ili ne steći i unutar susatava i van njega, ovisno od koga i na koji način dijete ima priliku učiti.
i ne treba smetnut s uma da vani puno HS-lera na taj način obrazuje djecu negdje do puberteta, dosta njih se kasnije uključi u neki vid obrazovnog sustava po svojim preferencijama i sposobnostima.
bilo bi idealno imati kvalitetan sustav, puno bolji i flekibilniji nego današnji (jer fleksibilnost ne treba značiti manjak kvalitete!)
i mogućnost obrazovanja van sustava ali i uz njegovu podršku po mogućnosti
(npr. fleksibilnost recimo pohađanja nekih područja interesa
u obliku otvorenih učilišta za djecu razne dobi, tematskih radionica itd.)
da, utopija kad gledamo današnju našu sliku, ali svašta nešto je bila utopija prije par desetaka godina, pa zašto ne težiti boljem...