mikka, ni ja nisam velik ljubitelj provjere znanja, i mislim da se djeci znanje ne bi trebalo ocjenjivati možda kroz cijelu srednju školu i početi s stim negdje u srednjoj. vjerujem da je ova provjera znanja i pritisak stresan za većinu djece, a može jako loše utjecati na neku djecu, tako da i zamrze sam spomen na školu.
Međutim, nisam sigurna koliko je jedan doza stresa i pritiska da se nešto mora napraviti stvarno štetna. Mislim da svi mi imamo neka iskustva kad nam je nešto bilo jako teško i naporno, a kad smo iz toga izašli, osjećali smo zadovoljstvo što smo to napravili. Mislim da je iluzija misliti da u životu neće bit stresa ili da neke stvari neće biti teške. isto na primjeru djece koje imaju neki invaliditet - ako ih stalno tretiraš ko cvjetiće, bojeći se da ne odeš preko onoga što može, dijete nikada neće naučiti dokle mu dopiru granice i koliko može napraviti preko onoga što okolina misli da on može. Ne znam koliko HS uči djecu da u nešto treba uložiti trud, stisnuti zube i to napraviti i poslije uživati u plodovima toga rada. Ne znam da li se smatra da je ovo nešto loše za dijete. Ali opet mislim da prevelika doza stresa i pritiska sigurno nije dobra i da razna djeca imaju razne razine tolerancije za takve stvari. Zato, možda je zbog toga za neku djecu bolje da izađu iz sustava. A ovdje se opet radi da roditelj upozna svoje dijete i zna što je najbolje za njega. Ono što mi se kod HS sviđa je to što roditelji pažljivo prate razvoj svoje djece (ili bi bar tako trebalo biti, a ne ih odgajaju u skladu s nekim idejama, samo zato jer se njima čine prihvatljivima i dobrima i jer žale što se sami nisu tako odgajali, dakle, polazeći od sebe). A to je opet ono i što mnogi (vjerojatno ne svi) roditelji rade koji šalju djecu u redovne škole. za mene je ovaj priča o HS vs redovna škola uvijek nekako izjednačeno, uopće ne vidim gdje je nešto stvarno bolje ili gore od drugoga.
Zapravo se pitam što je cilj HS - da bi djeca bila sretna? Ako je to, onda sigurno znamo da djeca mogu biti sretna na razne načine.
Da budu bolji ljudi kad odrastu? Onda se i to može na razne način. U svakom slučaju nema garancije ni na jednoj ni na drugoj strani.
Ono što se meni sviđa da se dijete u redovnoj školi suočava s neočekivanim stvarim, za koje ni ja ne bih znala i nisam sigurna da bih ga mogla pripremiti za to, dakle da zna kakav treba biti u budućnosti kad ta budućnost dođe, a mene pregazi vrijeme (iako znam da ova rečenica zvuči malo čudno, ne da mi se sada objašnjavati). dakle, čak nije ni bitno to opće znanje o kojem raspravljate, pogotovo jer vidim da se znaje brka s gomilom informacija, nego je bitno to da je dijete spremno za život i da se zna suočiti s raznim izazovima koji ga čekaju. Bar je to ono što ja želim kod svoga djeteta (jer mislim da kad je to u stanju, da će biti stvarno sretan).





Odgovori s citatom