ako ti je odgoj djeteta jedino važno u životu onda to više nije odgoj nego potpuni promašaj-koji između ostalog znači preveliki i neprirodni pritisak na dijete.
odgoj nije neka umotvorina, djeca nisu neki stvorovi iz svemira kojima je potreban turbopristup, nego naši najdraži sustanari i najvažniji LJUDI u NAŠEM životu, NAŠEM, naglašavam.
Jer mi imamo svoj život, a oni imaju svoj - i sebično je smatrati da ćemo svoje želje i prohtjeve ostvariti preko njih. Sebično je prirediti djetetu teret po kojem su oni sve što nam je važno-što ako ne budu kakvima smo ih zamislili, što kad odrastu i žele ono što mi ne želimo za njih? Što ako dijete dvaju održivih farmera baš želi biti silikonska glumica..
djeca funkcioniraju onako kako funkcionira njihova obitelj, a oni nisu sunce oko koje se obitelj vrti, nego njen dio.

Čim se nešto naziva žrtvom, trudom, odricanjem-meni je sve samo ne prirodno. Koja se samo krivnja može izroditi u situaciji kad dijete ne zadovolji nakon svog tog pustog "odricanja, žrtve" i bivanja centrom i smislom.

I da, uistinu ne vidim što je nenormalnije u botoks mamama koje žele da im se čeri dobro udaju ili budu glumice, od onih koji žele da im djeca dobro kopaju, ali ne znaju ništa o Tesli??
Jedino ako te čerce uistinu mrze uređivanje.