Homeschooling?

[RozaGroza]

Nije mi jasno zar nikad niste pomislili i da taj homeskuling u nekim zemljama poput engleske nije nastao zbog toga jer je tamo školovanje jako skupo. Moraš dati puno love ako hoćeš da ti dijete ide u dobru, ali skupu školu, a ako nemaš puno, moraš ga poslati u jeftiniju i lošiju školu. Da sam ja tamo pa da nemam dovoljno novca možda bih razmotrila tu opciju da ga učim kod kuće ako bi ta škola stvarno bila neka doljnja razina, a ja ne bih imala dovljno novca za nešto bolje. Ovo je samo moje nagađanje. U tim zemljama čiji hs ovdje preferiraju vladaju teška i nehumana kapitalistička pravila. Naša zemlja je još kako tako socijalna i sva djeca idu u istu školu, koliko to nekima bilo dobro ili loše. A ono što je Roza govorila - dođem, platim i odem - za liječnike i slično, samo je poticanje teškog kapitalizma (a ne izlazak iz sustava) u kojem se tvoja vrijednost i vrijednost svega drugog mjeri time koliko možeš platiti. Ako ne možeš platiti možeš umrijeti na ulici.

Primjeri po kojima se ja vodim, prijatelji i poznanici iz Engleske i Amerike, svi HSaju iz istog razloga iz kojeg bi i ja HSala, nema veze sa socijalnim prilikama ili ne prilikama.

[Ifigenija]

Mislim da HS ima jednu veliku vrednotu, a to je puno vremena i bliskosti i puno uspomena koje ostaju roditelju i djetetu. Mislim da u današnjem vremenu jurnjave i viđanja kroz par kratkih sati dnevno HS nudi jednu lijepu alternativu i podsjetnik na to da nam se život prije svega gradi na odnosima s voljenim ljudima, i da to daje sigurnost i mir koji ne mogu proizaći ni iz čega drugoga.

Ja sam bolno svjesna kako mi djeca brzo odrastaju i jednostavno upijam svaku njihovu fazu, riječ, i sretna sam što su toliko doma jer sudjelujem u njihovom otkrivanju svijeta, vidim sjaj u njihovim očima kad vide zanimljiv korijen, kad nauče neku matematičku operaciju, ili kad prvi put čuju neku klasičnu priču. Jednostavno me obogaćuju, podsjećaju me na to što je važno i ispunjavaju me srećom ma ne mogu reći koliko. (iako je ponekad i pre pre pre teško s klincima doma cijele dane, priznajem bez mučenja..., ali i to je dio izazova)

Osobno obožavam dječja pitanja, obožavam podučavanje kao takvo, nije mi teško, veselim se tome, i intimno mi je posve jasno zašto bi netko HS-lao.

REcimo da imaš posao u kojem si dosta doma, i da tom poslu možeš naučiti dijete, i da mu to možeš ostaviti, ili da puno putuješ poslom i da dijete može s tobom - ja mislim da je ta životna škola odlična, i da djetetu daje više nego naš sustav. Druga je stvar što je to fakat rijetko i teško za zamisliti u društvu od 9-17.

[krumpiric]

Mislim da HS ima jednu veliku vrednotu, a to je puno vremena i bliskosti i puno uspomena koje ostaju roditelju i djetetu. Mislim da u današnjem vremenu jurnjave i viđanja kroz par kratkih sati dnevno HS nudi jednu lijepu alternativu i podsjetnik na to da nam se život prije svega gradi na odnosima s voljenim ljudima, i da to daje sigurnost i mir koji ne mogu proizaći ni iz čega drugoga.

Meni je ovo načelno u redu, lijepo, ima iste postavke ko bivanje kućanicom. Prvo moraju biti zadovoljeni okolni uvjeti, a kad su zadovoljeni-u teoriji je lijepo biti s najvažnijim ljudima 24/7.
Ali društvo funkcionira baš zato jer smo sposobni na različite načine i jer učimo od širokog kruga ljudi. Da učimo samo od roditelja ili u 90% od roditelja-većina nas nebi bila ono što jesmo.
U nekim je situacijama to dobro-u puno više njih je neusporedivo lošije od ovoga sada. Hrpa ljudi je uspjela, baš zato što nije učila samo od roditelja.