Citiraj miniminia prvotno napisa Vidi poruku
ma omanite s tim č i ć... sigurna sam da tadijanovićeva mama koja bijelo platno tka nije nikad čula za palatizaciju, afrikate....

sad jedno pitanje za ove HS zagovaratelje:
VEćina vas navodi kao razlog, stres od ocjenjivanja, provjeri znanja... Meni se čini da je je taj kampanjski veliki ispit na kraju nekog razdoblja možda veći stres za dijete nego kada je to ravnomjerno posloženo...
Ja mislim da je cijelo osnovnoškolsko gradivo lagano, i da se uz sustavan rad i par metoda što mnemotehnike, što iskustvenog učenja to svlada s takvom lakoćom da taj ispit nema što biti stresan.

Dapače, mislim da metode rada u školi, i sustav ispitivanja (kolege mi rade u školi, pa slušam kakve ispite nastavnici slažu - kad im se ne da - da to ne bi dr. znanosti položio - ne jer su teški, nego besmisleni i kontra svakih pravila o slaganju ispita) otežavaju djeci da nauče i shvate sustavno i pregledno.

Taljigaju od ispita do ispita, od kontrolnog do kontrolnog i nema sustavne pomoći da dijete vidi gdje je pogriješilo, pa nauči, nego se stvar sastoji da svatko staljiga najbolje što može, dobije ocjenu, pa tamo gdje šepa, nastavlja šepati i tako se muči dok ga ili netko ne prosvijetli, ili dok ne skuži da "nije za to".

Cilj školovanja bi bio da dijete usvoji gradivo, da ga razumije, da ga može prenijeti, da zna koje su bitne činjenice i da iz njih izvlači zaključke sigurno i kompetentno. I da se može samokorigirati. A ne da nabada, pa po izrazu lica nastavnika vidi ide li u dobrom smjeru ili ne.

Tako da u tom smislu - ako se roditelj potrudi i stvarno uči dijete učiti i očekuje rezultat, mislim da se dotični ispit položi i brzo i efikasno i s odičnim rezultatom.

No svakako imamo problem ako roditelj ni sam ne zna što sa građom, kako učiti, tada vjerujem da može nastati kaos. Ali s druge strane - koliko nastavnika isto ne zna ni odakle bi počelo ni kako završilo, pa opet djeca zavole i nauče neko gradivo i postanu neki inženjeri, doktori ili trgovci i nikom ništa.

Ako je znanje vrednota i postignuće dio obiteljske klime (ili školske) mislim da onda klinci oko te vertikale rastu, već prema svojim sposobnostima, ponuđenim opcijama, roditeljskom ili nastavničkom.

Moj dida mene nikad ništa nije učio, ali kako je on stalno nešto učio, ja sam sjedila kraj njega, pa kad je on crtao i ja sam, kad je on svirao i ja sam, kad je on čitao - i ja sam. Nije mi padalo na pamet išta drugo nego učiti, crtati i da sam bila HS vjerujem da bih bila čisto solidno obrazovana.