Pčelice, pa ne žive djeca u konzervi, u ormaru!
Ide moj sin, pa vidi hrpu bombona. Ajmo pobrojat, da ne bi tko bio zakinut. Ajmo posudit, al uz kamate. Ja tebi sad dam, pa kad ti dobiješ dukatino, daj mi pola.
Moji računaju od cijelog broja do šesnaestina zbog tih nesretnih slatkiša i sladoleda iz Lidla.
Onda ide taj sin pa vidi Gibonija, pa nauči pjevat. Pa kaže - ajme, što on to svira. Gitaru. I ja bi. Evo sine mamina gitara. Pa popucaju žice. Pa idemo u glazbeni dućan kupit nove. A koji je ovo instrument? kakvi su ovo znakovi - note, sine. Pa ide u Crkvu, pa pjevaju. Pa njegov frend ide u zbor, pa ide i on, voditelj zbora mu objasni note, pa nauči.
Onda pričamo o tome kak je bilo u "Jugoslaviji", npr. nije bilo toliko dućana. Što je Jugoslavija, socijalizam, kak je to bilo i zašto. A jel bilo nešto i prije Jugoslavije; je, tvoj pradjed je ratovao u Prvom Svjetskom ratu za Austrougarsku... Mamaaaaa, vidi na televizijji - Prvi svjetski rat. Kakvi su to smiješni topovi.
A pradjed nije imao mobitel. Nije sine, mobitel je izumljen te i te godine. A prije što je bilo? Telefon. Prije telefona? Ništa. Tko je izmislio telefon? A struju... i eto ti kratke povijesti čovječanstva u jedno popodne.
Dinosauri, muzeji, klinci upijaju, gledaju, slažu.
Npr. zašto neka slova pišeš malo, neka veliko. Što je ovo (upitnik...) (uskličnik). Nauči me engleski. A kako se broji na španjolskom...
Sve ono što je fundus općeg znanja dijete vidi u svom običnom životu, i samo ako imaš strpljenja - zainteresirat ćeš ga za sve, od kemije do povijesti, od dizajna do računovodstva (upiši mami u tablicu ove račune...).






Odgovori s citatom