Citiraj RozaGroza prvotno napisa Vidi poruku
Za ništa, zato mi je i smješna tolika ogromna "briga" za Hs populaciju, kad je apsolutno nepoznato dal će "moje" dijete bit obrazovanije od "tvog" i obrnuto.

Apropo fakulteta, jedna stvar koja mene uistinu smeta i fakat mi je dosta više slušanja o tome je to da svatko ama baš svatko ima bolje izglede u životu ako završi faks - i to ne zbog znanja nego zbog novca - ne sviđa mi se sustav vrijednosti koji se nameće djeci a taj je da su novac i posao pa čak i ugled, najvažniji. A iskreno, ja osobno ne pravim razlike između guvernera narodne banke i tete u trafici po tome koliko love imaju i koliko su obrazovani, već koliko su ljudi. I to je ono što želim usaditi svojem djetetu u glavu, ne neku panika za obrazovanjem i dobrim poslom, jer i bez toga on može bit sretan, ispunjen i dobar čovjek. To je po mom apsolutno najvažnije.
Meni je osobno život prekratak da otplačujem kredit do 60e, dane trošim u uredu i boravim sa obitelji 5 sati dnevno - ko voli nek izvoli, ali ja nemam vremena za to, i ne želim da moje dijete u tome izgubi godine. Radije bi za njega da živi u kamp kučici i kupa se na kiši nego da zaluta u svijet u kojem sam ja do nedavno lutala misleći da će nam lova i uspijeh napraviti brak i život još boljima.
Ni ja ne radim razliku između guvernera i spremačice, a rekla bih da i drugi dijele isto mišljenje. Cijeniti visoko obrazovanje ne znači omalovažavati one koji ga nemaju.

Krumpirić je sve lijepo sročila. Bilo bi mi drago da moja djeca završe fakultet, da imaju više mogućnosti. A poslije toga neka budu što žele, meni svejedno, ako su zdrave, sretne i zadovoljne svojim izborom.

I ne razumijem u čemu je razlika - kad ja kažem da bih voljela da mi djeca budu visokoobrazovana, ili kad ti kažeš da bi radije da žive u kamp kućici i kupaju se na kiši? Jer si i sama rekla da u životu nema garancija za sreću. Pa ni u kamp kućicama ni u kupanju na kiši.