Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
je, ali mi imamo fantastičnu učiteljicu.
kojoj je draže za lijepa vremena pješke s djecom otići do Ribnjaka, nego u razredu učiti matematiku.
jučer su bili na Bundeku, otpješačili do Save... učili o vodama.
za desetk dana idu vlakom u Ogulin, vidjet će Đulin ponor... od 22 djece u razredu, njih čak 18 se nikada nije vozilo vlakom pa je učka odlučila da se ovo mora tako organizirati.

skupljaju plastične boce pa će na kraju godine svi otići na sladoled...

ona se stvarno trudi i ja sam sigurna da nemaju svi toliko volje i energije.
ali isto tako mislim da ih većina ima (sudeći po fotkama po školi)

Roza, Bog mi je svjedok da nisam materijalistica.
daleko od toga.
ali, nije mi domet "u se, na se i poda se".
lako ti je sad govoriti kad si prošla više no što će većina nas proći: vidjela i amerike i parize i londone.
a to se bez novca ne može.
i ne možeš poreći da si na tim putovanjima jako puno naučila.
kao i svakim drugim iskustvom i događajem u životu.
Evo ovo što si napisala o učiteljici me iskreno baš oduševilo, da ih je bar više takvih. Sječam se kad je moja tetka bila učiteljica, vodila je djecu bar 2 puta tjedno van i učila da beru ljekovito bilje, vodila ih na ribanje, radili su vježbe svako jutro na livadi, al šta'š kad učitelji danas masu toga više ni ne znaju, samo prate kurikulum i dosadni su.
Nije ni meni domet u se na se i poda se, zapravo više mi je domet u mom životu imati toliko da mogu podjeliti sa onima koji nemaju, ja sam jedna od onih koji zaista nikad ne traže ništa zauzvrat i sutra dan zaboravim kome sam i što pomogla. Mrzim u se na se i poda se.

A to što sam vidila, pa želim da i moja djeca sve to vide i više. Mene roditelji NIKAD nisu vodili niti na jedno kampiranje, izlet ili putovanje jer su radili od jutra do sutra, zato sam morala sve sama, ali uvijek sam željela ići sa starcima (do određenih godina).
Ali to što ću ja tu i tamo uprijet i uštedit da odemo na putovanje se ne može mjeriti sa nekim materijalizmom u smislu paničnog zarađivanja za sve komoditete koje današnje društvo nudi. Materijalno mi je potrebno naravno, ne mogu se dovest u stanje indijskih jogija koji žive od sunca, nit bi htjela, ali ne želim bit rob konzumerizma, i naravno ne želim da mi dijete bude.