Ovo mi uvijek upada u oči kod zagovornika HS. Da li napustiti ga znači napustiti bilo kakvo školovanje u školi, i ono alternativno, da li je to poziv na to da cijelo društvo napusti školovanje u školi (sve se uvijek vraća na to da ti koji školuju djecu u školi rade nešto krivo/loše)? Ne znam jeste li svjesni što bi to značilo. Većina ljudi bi ostali na onoj razini znanja koju im imaju roditelji (znači - neobrazovani ili poluobrazovani roditelji, isto takvo dijete), jedino ako u isto vrijeme nisu bogati/imaju bilo kakav novac pa mogu platiti učitelje.
ALi jasno mi je - neki mogu, neki ne moraju ili ne mogu.
Ne znam je li vam ikada palo na pamet da je HS proizvod današenjeg društva gdje je sve postalo usmjereno na pojedinca, pojedinac u centru svega i svačega, individua. Moji intersi, moje ljubavi, moji ciljevi. Pa se pitam da li sreća pojedinca leži samo u ostvarivanju njegovog osobnog cilja ili ima nešto drugo.
Nemam ništa protiv HS i zalažem se za pluralizam u obrazovanju, kao vidim, većina ovdje. ovo što pišem mi je čisto osvrt na HS iz fenomena današnjeg društva i toga što je cilj današnjem društvu - individua. U pozitivnom ili negativnom smislu. Ima puno poztiivnih strana, ali se uvijek pitam gdje je tu društvo. Ne govorim o socijalizaciji, nego gledam na razvoj društva uopće, jer svako od djece ce živjeti u tom društvu.
Kad smo malo ranije dotakle povijest, kako su nastale škole itd, zapravo i tamo su postojali mnogi kritičari društva i reformatori koji su htjeli napraviti bolje društvo i pomoći siromašnoj djeci, pa su se zalagali za javne škole (kako je to zanimljivo, reformatori u pršlosti su baš htjeli besplatne škole, kako bi se što više djece izvuklo iz kruga siromaštva i potčinjenosti). Dakle, imali su plemenite namjere. Mislim da danas još uvijek ima pojedinaca koji reformu i poboljšanje škole gledaju kao utjecaj na nešto što će donijeti dobro društvu. Idjea HS mi je dobra i na pozitivan način će se realizirati samo ako su roditelji ok, odnosno ako to naprave dobro (i naravno, ako imaju vremena za to).
Mislim da je sve ovo što se događa u školi i ti kritičari škole samo normalan pomak prema drugačijoj školi, gdje će s vremenom učenje postati fleksibilnije (online učenje, mogućnost rada kod kuće, flksibilniji programi, pa i danas ima sve više izbornih predmeta...vjerujem da će to s vremenom doći do starijih uzrasta)...
Da, pogledala sam i pročitala malo od toga autora, Ken, zaboravih prezime. I opet, zanimljivo. Ali primijetila sam da on govori o kreativnosti i onda razvija priču o kreativnosti koja se odnosi na umjetnost i jasno mi je zašto, jer je to njemu profesionalno zaleđe (teatar itd.). Ne možemo reći da znanstvenici nisu kreativni, na drugačiji način. Kad moj nećak maltene digne kuću u zrak jer je nešto u podrumu eksperimentirao s tatinim kemikalijama ili kad mi drugi nećak kojeg jako zanima tehnologija uzme novi i skupi sat i totalno ga razmontira kako bi proučio kako to iznutra funkcionira, valjda je i to neka vrsta kreativnog razvoja, a ipak idu u školi.
Mnoge stvari u školi nisu dobre i to nam je svima jasno, ali nisam sigurna da to baš treba tako lako odbaciti. Lako je to govoriti tom kenu i sličnima koji su dogurali do doktorata, pa sad mogu biti kritični na sve. Ajde reci to onom Kenu koji živi s roditeljima koji imaju samo osnovnu školu (a takvih sigurno ima još dosta, pogotovo prema razini znanja koju imaju). Da li je za tako dijete bolje da se ukine ovaj broken model u potpunosti, ili da i dalje šljaka, ma kako to dijete bilo u opasnosti od takvog modela. Nekako meni su draži takvi ljudi koji unutoč ne tako dobrom startu prođu kroz tu groznu školu i na kraju, možda kroz znanosti otkriju nešto što je silno važno za društvo, nego svi ti silni kritičari. Kad je riječ o kreativnosti, odnosno umjetničkoj kreativnosti, umjetncii su često izašli iz sistema sami po sebi kad im je to odgovaralo i onda nastavili gurati, ali zato jer je njihov rad druga priča.
Malo sam zabrazdila u druge vode pa ću sad tu stati. Ono što hoću reći, HS može biti nešto dobro, ali ne vjerujem da je današnja škola puno lošija od HS. Jedino što HS nije tako javan ili masovan ili proučavan da bi se sad javili kritičari HS-a koji bi rekli, možda ne broken sistem, ali vrlo nepotpun (ovo ubacih bezveze, za ilustraciju).