potpis na seni i cvijetu.
I izvrsno je cvijeta rezimirala ono što i mene smeta u ovoj diskusiji na strani zagovornika HS-a.
jedna je stvar da hs može biti dozvoljena opcija, nek bude. ako roditelji smatraju da imaju dovoljno znanja, dovoljno vremena, dovoljno novaca da ne treba jedan od njih raditi i da mogu kupiti sve te knjige iz kojih će djeca učiti, dovoljno smisla za podučavanje...

a druga je stvar prikaz hs kao bolju opciju od školstva. generalno. a školstva kao broken model. i jedno i drugo imaju svoje prednosti i mane.
Već sam napisala 10 puta da mi je HS ok opcija, mogu zamisliti okolnosti u kojima bi privremeno ili povremeno i sama to provodila. Čak mislim da bi za to bila sposobna kroz čitavu osnovnu školu uz naravno puno puno truda i pod uvjetom da ne radim.
No opet, sigurnost s kojom recimo Roza priča o HS-u do mature, maturi kao piece of cake, sve će se to nekako naučiti, jednodimezionalnog stajališta o znanjima stečenim u školi (seni je recimo savršeno objasnila čemu služi "ozloglašena" matematika u školskom kurikulumu) mene navodi samo i jedino na ono da je najgore ne znati i ne biti svjestan da ne znaš tj. što manje znanja-više samopouzdanja.
I sve kužim Roza, i to da želite živjeti negdje gdje škola nije nadohvat ruke, i to da ćete angažirati i dodatne osobe za poduku, i to da smatraš da nije presudno znanje nego motivacija (koju nikako ne treba podcijeniti) pa da zato kažeš da svatko može HS-at, ali to da ti već sada odbijaš uopće mogućnost da će tvoje još tako malo dijete uopće ići u školu do srednjoškolske mature, ili da Saradadevii tako nonšalantno odbacuje tvrdnju da je škola tekovina civilizacije- to mi je stvarno previše (vjerujem, ne samo meni) i nije više samo pro HS i pozitivno.