Neću citirati, ali postoje ovdje par stvari koje ljudi govore o HS koje mi stvarno počinju ići na živce - sistem i drevnost HS-a ("Roza: kako nešto što postoji od uvijek, dakle HS, može bit produktom današnjeg društva?"). Roza brka to da su dijeca oduvijek nešto učila, jer je to u ljudskoj prirodi, jel to razvoj ili učenje, nije jasno, ali ako ne učiš ne možeš opstati u ovom svijetu. Učenje, uočavanje promjena u okolini, reagiranje na promjene, nošenje s promjenama - to ti je važno za opstanak svakog pojedinca i ljudske vrste uopće. Pitanje je što i kako su učili, sigurna sam ne tako idilični kako Roza kaže, i sigurno ne kako to danas rade u HS.

Sjetila sam se nečega što sam nedavno pročitala u jednoj knjzi o afričkim siročićima. Nadam se da ne izgleda totalno van teme, ali meni je zanimljivo. Knjiga je o jednoj ženi (afrikanki) koja je napravila improvizirano sirotište za gomilu djece čiji su roditelji umrli od AIDSA. Svaki dan netko donosi novu djecu. Jednom joj doveli jednog dječaka koji je govorio čudan jezik koji nitko nije razumio. Maleni stalno nešto govorio, posebno pred spavanje, ali nitko ne razumije. Žena ga odvela na glavnu tržnicu, stavila nasred trga i dok je on stalno ponavljao to što je ponavljao, ona prolaznike pitala znaju li koji je to jezik. Na kraju joj jedan starac kaže da je to jezik tog i tog zabačenog plemena, a da mali ponavlja stalno priče tj. predaje svoga plemena - odakle su, tko su, tko su junaci itd. Žena je maloga poslala u školu skupa sa svom drugom djecom, jer je vjerovala da im je svima škola važna, iako su jedva imali za jesti, a školarinu je trebalo platiti. Jedno veče je pažljivije poslušala što taj mali govori pred spavanje i onda je shvatila da je to amherski alfabet koji sada uči u školi. Rastužila se jer je shvatila da dječak sada počinje zaboravljati znanje svojih predaka i počinje usvajati nova znanja, ali nije mogla ništa napraviti i mislila je da će ipak s novim znanjem dječak imati nekakvu budućnost.

Znam da je ova priča daleko od nas, Afrika, iako vremenski ne tako daleko (dogodilo se unutar zadnjih 7 godina), ali nikad mi nije jasno što netko misli s tim rustikalnim znanjem kad ga ovdje počme uzimati za argument za hs-kuling. Toliko smo puta rekli da je prije jedva bilo učenja u pravom smislu, pa ranije su djeca radila s odraslima i nisu se ni smatrali djecom nego "malim ljudima". Pa i "djetinjstvo" je novoizumljena stvar. Nisam povjesničar, ali kad malo pogledaš povijesne knjige o djeci i djetinjstvu (a ja ih imam par u svojoj knjižnici) vidiš da su djeca završavala u zatvoru s odraslima, s njima se bavilo kao odgovornim osobama sposobnim za rad i za istu kaznu kao odrasli.