Ne mogu čitat sve jer mi malac trči okolo, ali djeca su i prije bila HSana od strane roditelja, ja ne mislim samo na činjenicu da djeca uče od kad su rođena pa je to eto HS; HS je postojao kao način obrazovanja djece, dakle mama, tata, dijete i učenje - ne samo za privilegirane koji su imali privatne učitelje, jer koliko god nam se prošlost mračna ćini, vjerujte i tad je bilo roditelja koji su svojoj djeci željeli najbolje, pa su dio dana/tjedna posvečivali obrazovanju svog djeteta.

I mislim da društvo apsolutno treba biti briga za pojedinca, ali dokle ta briga treba ići, jer možemo onda doći do stanja u kojem nas stvarno kontroliraju kao BB za naše dobro. Super je meni da ja brinem za bližnje i bližnji za mene, al jel ta briga dobra i onda kad se osjećam apsolutno ugnjetavanom i kad se moja osnovna ljudska prava krše? To me podsjeća na to ko kad bi moja pokojna none rekla nemoj mi više pomagat molim te...ja valjda imam pravo izabrat do koje granice mi je pomoć zaista pomoć a od koje mi postaje ugnjetavanje.