 |
|||
jennifer, postavila bih ti isto pitanje kao krumpiricu, Je li za hrvatske prilike i ovo teski sf:jennifer_gentle prvotno napisa
Imati vlastiti stan a ne biti podstanar?
Ici kod privatnog zubara/ginekologa/pedijatra itd..., ne kod socijalnog?
Imati nerabljeni auto?
Kupovati novu odjecu i obucu i za sebe i za djecu?
Imati jedan mobitel po odrasloj osobi u domacinstvu?
Isteklo vrijeme za edit, a nesto me prekinulo.
Vlastiti stan se daleko vise isplati od placanja najamnine. Jedino sto nije svatko kreditno sposoban.
Rabljeni auti su u redu, ali najcesce ih ne mozes naci, a da nisu 20 godina stari s prezivljenih pedesetosam manjih i vecih nezgoda.
Sto se stana tice, kako gdje i kako kada.
A i kreditna sposobnost znaci imati odredjene prihode i obvezanost na odredjene prihode (koja onda ne dopusta da se radi manje ili da se uopce ne radi)
Ili parafrazirani Rousseau "Man is born free but everywhere is in property chains"
Da me krivo ne razumijete, imati vlastiti stan/fino uredjeni stan/novi auto/novu odjecu i obucu, privatnu zdravstvenu skrb, povremenu ili stalnu itd... su aspiracije za koje ne mislim da su lose, manje vrijedne.
Ono sto zelim reci je da je moguce te aspiracije smanjiti da bi se dobilo za uzvrat nesto sto se vise u odredjenom trenutku vrednuje, sto ti je vaznije u tome trenutku zivota, iz bilo kojeg razloga, ideoloskog, praktickog, emocionalnog stanja djeteta ili nedostatka dobrih skola u kvartu.
Nekada, naravno, to ne funkcionira i ma koliko aspiracije bile niske, ne moze se izvuci kraj s krajem.
Helen, moja poznanica koja je sama kao dijete i mlada osoba bila Home ed, upisala je svo svoje troje djece po prvi puta, prije nekoliko mjeseci u skolu u punom vremenu (u dobi su od 12, 9 i 6 godina) jer je trebala povecati broj radnih sati da bi odrzala biznis koji vodi (a muzev biznis je na rubu bankrota).
A zasto kazem da mi je preslatko? Pa zato sto je bas, ono, idilicno. Kao u nekom filmu. Svi lijepo sjednu oko stola pa jednostavno presloze prioritete i dogovore se da nece bas raditi, vec ce se baviti obitelji. I ici na izlete i putovati i sjediti u travi na pikniku i sve ce biti puno duga i leptirica.
Iliti, drugim rijecima, u svijetu u kojem zivim, takvo nesto bas i ne postoji. Ne poznajem niti jednog jedinog hrvatskog roditelja koji je odlucio biti stay-at-home (pricam o ljudima van foruma). Preko nekoliko ih je kod kuce, ali ne svojim izborom, vec igrom slucaja - nema posla, pa nema. U Americi mi pada na pamet jedna jedina obitelj s cetvoro djece, a da je jedan roditelj doma. Otac predaje na faksu, a mama je doma s djecom. Glavni razlog? Njezina placa ne bi bila dovoljna za vrtice i nakonskolske aktivnosti. Jednostavno im je jeftinije da zena sjedi doma do daljnjeg. U drugoj obitelji takodjer mama ne radi (njezinoj bebi je samo sedam mjeseci, no to ne znaci nista jer porodiljnog nema), ali opet samo zato sto ne moze zaraditi vise nego sto bi je kostao daycare.
Tako da... ne znam, ne vidim gdje svi ovi prioriteti i organizacije drze vodu u nekom stvarnom svijetu gdje vecina forumasa zivi. Sve skupa nema nikakve veze s mojim stavom o HS-u, US-u ili bilo kojim drugim nacinom obrazovanja, vec cisto ne vidim kako organizirati cijelu ovu logistiku.
nije sf, ja tako živim, a čak ni ne radim, a muž ima srednja primanja sa debelim kašnjenjima u isplati plaće.
tajna je u 1. stavci. i u zanemarivanju svega osim osnova - plaćanja hrane, računa.
ići kod privatnih liječnika je stvar odabira - radije ću platiti 250 kn za uzv u privatnika nego kupiti šminke u toj vrijednosti-
nerabljeni auto imam jer je od muževe firme
novu odjeću i obuću uvijek kupujem, doduše kad se prethodna počne raspadati, zato i imam novaca za br.2 (djeca se još nisu rodila, to je značajna stavka)
imamo svak svoj mobitel
tako da sam ja uspila do sada živjeti teški sf. na svoj štedljivi način, ali ipak.
životni san mi je raditi pola radnog vremena (radila sam 3 godine na pola radnog vremena, pon, uto. puno vrijeme, srijedu pola, ostalo slobodna i to je SAVRŠENO, ali poprilično loše plaćeno i teško ostvarivo) jer nisam ambiciozna ni materijalist, ali isto tako još nemam iskustvo majčinstva i troškove koje sa sobom povlači imati dvoje djece...
mislim da je ovakvo funkcioniranje rada/hs u hr okvirima, koliko god nam privlačno bilo, ipak skoro pa nemoguće.
Posljednje uređivanje od Pinky : 01.06.2011. at 14:15
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom