Ne znam koliko dugo vec ne zivis u Hrvatskoj, ali izgleda da, prema ovome sto pises, nemas pretjerano veze s nacinom zivota u njoj. Raditi dva dana tjedno u Hrvatskoj? Kakav stan bi takav rad platio? Ne bi bilo dovoljno ni za prenociste Crvenog kriza. Mozda bi bilo za sobu kod cice Mate u Lijevom Zagvozdu (kojeg sam sad, jel, izmislila). Ali vjerojatno bi i cica Mate htio vise od tih par kuna. No kako god okrenes, rata kredita je cesto MANJA od mjesecnog najma i rezija koje se placaju. Mozda to funkcionira u Londonu, ali u Hrvatskoj ni pod razno.

Takva bi podjela, s jednom placom, funkcionirala eventualno u Americi, recimo tu u mojem malom gradicu. Ali i to bi najvjerojatnije klepetalo samo uz pomoc sa strane. I zapravo, s ovom americkom placom (trenutno jednom, kao stalnim prihodom), nama nista ne fali. Placamo kredit (jer je i ovdje glupo placati najamninu ako se ne namjeravas seliti svaka dva mjeseca), vozimo polovni auto, nosimo sto nam padne na pamet, ne brojim pennyje svaki dan, a radim samo puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Ali u Americi sam, nisam u Hrvatskoj. I to je tako odnedavno, pa svjeze pamtim koliko mi je bilo teze preslagivati prioritete prije samo dvije godine. Ono, hocu li jesti ili cu platiti racun, otprilike. S obzirom da sam svu rodbinu ostavila u Zagrebu, cujem da je sad jos i gore. Tako da mi je stvarno smijesno pricati o preslagivanju prioriteta na hrvatskoj razini. Rijetko tko ima nesto bitno za presloziti.