A zasto kazem da mi je preslatko? Pa zato sto je bas, ono, idilicno. Kao u nekom filmu. Svi lijepo sjednu oko stola pa jednostavno presloze prioritete i dogovore se da nece bas raditi, vec ce se baviti obitelji. I ici na izlete i putovati i sjediti u travi na pikniku i sve ce biti puno duga i leptirica.

Iliti, drugim rijecima, u svijetu u kojem zivim, takvo nesto bas i ne postoji. Ne poznajem niti jednog jedinog hrvatskog roditelja koji je odlucio biti stay-at-home (pricam o ljudima van foruma). Preko nekoliko ih je kod kuce, ali ne svojim izborom, vec igrom slucaja - nema posla, pa nema. U Americi mi pada na pamet jedna jedina obitelj s cetvoro djece, a da je jedan roditelj doma. Otac predaje na faksu, a mama je doma s djecom. Glavni razlog? Njezina placa ne bi bila dovoljna za vrtice i nakonskolske aktivnosti. Jednostavno im je jeftinije da zena sjedi doma do daljnjeg. U drugoj obitelji takodjer mama ne radi (njezinoj bebi je samo sedam mjeseci, no to ne znaci nista jer porodiljnog nema), ali opet samo zato sto ne moze zaraditi vise nego sto bi je kostao daycare.

Tako da... ne znam, ne vidim gdje svi ovi prioriteti i organizacije drze vodu u nekom stvarnom svijetu gdje vecina forumasa zivi. Sve skupa nema nikakve veze s mojim stavom o HS-u, US-u ili bilo kojim drugim nacinom obrazovanja, vec cisto ne vidim kako organizirati cijelu ovu logistiku.