Homeschooling?

[cvijeta73]

Promjene su (teoretski) moguće, ali one prije svega moraju dolaziti iz konteksta društva, a tada postaje svejedno obrazuje li se dijete doma ili u školi, jer promjena zahvaća i školu.

.

cijeli post mi se sviđa, a ovo sam posebno istaknula jer cijelo vrijeme pokušavam ovako nešto sročiti, al mi ne ide

jedino što mislim da zagovaratelji OKK smatraju da će pojedinci koji su obrazovani na drugačiji način biti nositelji te promjene društva. a ne oni školovani na klasični način, kojima je mogućnost kritičkog razmišljanja svedena na nulu. radi klasičnog, a možemo i tako reći - zatupljujućeg obrazovanja.
ja se s tim ne slažem.
jer za postojanje kritičkog razmišljanja, važan je društveno-povijesni kontekst, društvene prilike koje pogoduju razvoju kritičkog razmišljanja, a kroz povijest možemo vidjeti koja su to razdoblja bila. obično razdoblja ekonomskog prosperiteta, kad se razvija kultura, stvaralaštvo, filozofija itd.

[Ifigenija]

cijeli post mi se sviđa, a ovo sam posebno istaknula jer cijelo vrijeme pokušavam ovako nešto sročiti, al mi ne ide

jedino što mislim da zagovaratelji OKK smatraju da će pojedinci koji su obrazovani na drugačiji način biti nositelji te promjene društva. a ne oni školovani na klasični način, kojima je mogućnost kritičkog razmišljanja svedena na nulu. radi klasičnog, a možemo i tako reći - zatupljujućeg obrazovanja.
ja se s tim ne slažem.
jer za postojanje kritičkog razmišljanja, važan je društveno-povijesni kontekst, društvene prilike koje pogoduju razvoju kritičkog razmišljanja, a kroz povijest možemo vidjeti koja su to razdoblja bila. obično razdoblja ekonomskog prosperiteta, kad se razvija kultura, stvaralaštvo, filozofija itd.

Koliko lakše je biti umjetnik ili znanstvenik ili čudo od djeteta u vremenima kad ima novca, sponzora i kulture, a koliko je takvih zatrto u vremenima kad je vladala glad, pa su talent trošili na to da uberu više jestivog bilja u šumi da prežive, ili u logorima ili ratovima...

Dobra ekonomija je temelj svega.

Mene zanima što mislite koliko su naše škole doprinijele našem (ne)radnom mentalitetu? Ja se ponekad pitam koliko veze ima ta ideja da staljigaš neku dvojku, ili peticu, znao ne znao, da dobiješ čitabu (a da se ni ne zapitaš što u tebi ostaje i kamo ideš) s našim poduzećima, političarima i time da je velik dio Hrvatske na bolovanju - jer je berba. Nema do domaćeg vina...

I koliko ima veze to da hrvatski ljudi sjede u tim učionicama, nit što biraju, nit ih tko pita, nego sele od kabineta do kabineta s drugima, po nečijem programu, i slušaju i što im je previše i što im je premalo, i nema prostora za inicijativu i osobnost - nit nauče govoriti javno, nit vodit projekt, samo suho gradivo i uz to više puta istaknuta vještina svladavanja dosade... Nismo baš poduzetnički odgojili djecu... i ja se bojim da taj mentalitet osobne neodgovornosti (što te briga, sjedi i ponavljaj što ti kažu) kasnije formira isti taj tip neodgovornosti.

Pa nam ministri cuclaju novce za svoje kuće i jahte - nitko im nije rekao da ne smiju; pa nam upravitelji javni poduzeća eto malo namještaju poslove, uglavnom kao da se naša elita ponaša točno kao treći b. Prepisat, pobjeć, prevarit,....

[jennifer_gentle]

I koliko ima veze to da hrvatski ljudi sjede u tim učionicama, nit što biraju, nit ih tko pita, nego sele od kabineta do kabineta s drugima, po nečijem programu, i slušaju i što im je previše i što im je premalo, i nema prostora za inicijativu i osobnost - nit nauče govoriti javno, nit vodit projekt, samo suho gradivo i uz to više puta istaknuta vještina svladavanja dosade... Nismo baš poduzetnički odgojili djecu... i ja se bojim da taj mentalitet osobne neodgovornosti (što te briga, sjedi i ponavljaj što ti kažu) kasnije formira isti taj tip neodgovornosti.
.

Moje školovanje nije izgledalo ovako. A školovana sam u Hrvatskoj. Upravo u školi i na faxu sam svladala strah od govora u javnosti jer smo toliko puta nanovo i nanovo to morali raditi.
A većina profesora je cijenila inicijativu, osobno mišljenje i kritički stav.

[krumpiric]

Koliko lakše je biti umjetnik ili znanstvenik ili čudo od djeteta u vremenima kad ima novca, sponzora i kulture, a koliko je takvih zatrto u vremenima kad je vladala glad, pa su talent trošili na to da uberu više jestivog bilja u šumi da prežive, ili u logorima ili ratovima...

Dobra ekonomija je temelj svega.

Mene zanima što mislite koliko su naše škole doprinijele našem (ne)radnom mentalitetu? Ja se ponekad pitam koliko veze ima ta ideja da staljigaš neku dvojku, ili peticu, znao ne znao, da dobiješ čitabu (a da se ni ne zapitaš što u tebi ostaje i kamo ideš) s našim poduzećima, političarima i time da je velik dio Hrvatske na bolovanju - jer je berba. Nema do domaćeg vina...

I koliko ima veze to da hrvatski ljudi sjede u tim učionicama, nit što biraju, nit ih tko pita, nego sele od kabineta do kabineta s drugima, po nečijem programu, i slušaju i što im je previše i što im je premalo, i nema prostora za inicijativu i osobnost - nit nauče govoriti javno, nit vodit projekt, samo suho gradivo i uz to više puta istaknuta vještina svladavanja dosade... Nismo baš poduzetnički odgojili djecu... i ja se bojim da taj mentalitet osobne neodgovornosti (što te briga, sjedi i ponavljaj što ti kažu) kasnije formira isti taj tip neodgovornosti.

Pa nam ministri cuclaju novce za svoje kuće i jahte - nitko im nije rekao da ne smiju; pa nam upravitelji javni poduzeća eto malo namještaju poslove, uglavnom kao da se naša elita ponaša točno kao treći b. Prepisat, pobjeć, prevarit,....

IStina, ali mislim da je to do mentaliteta i prenošenja s koljena na koljeno. Ima kod nas vrlo vrlo kvalitetnih škola/studija (pogledaj samo MIOC i informatičke svjetske olimpijade)-pa eto, nemamo puno bogatih programerskih firmi. Rekla bi da ima tu elementata mediterana(jel baš moram danas?), balkana(mogu li to nekako lakše), katoličanstva (don't get mi wrong, ali tradicionalno se uspjeh u katoličkim društvima veže uz nešto negativno) i najviše elemenata pretvorbe, rata i siromaštva.
Ne vjerujem da je puno društava u pretvorbi proizvelo pozitivne poduzetnike, prave vođe, intelektualce, znanje...u toj situaciji vlada "snađi se druže" parola, pa se snalaze oni kojima je urođeno/koji su odgojeni na način: prepisat, pobjeć, zahebat...pa moram priznat, to nisu osobito školovani ljudi, nitko nije cijenjen u svijetu znanja, voditelji javnih poduzeća obično nisu školovani kao radnici, političari imaju nekakve poludiplome...-tako da nema uzročno posljedične veze među školovanjem i
poremećajima našeg društva.