Možda će biti jasnije ako svoje mišljenje preformuliram: zaposlenje od jednog ili dva dana u tjednu nije ozbiljno zaposlenje. U hrvatskim uvjetima to je ujedno i teško ostvarivo. Nemam predrasuda prema radu uopće ni prema ženskom, ni prema neplaćenom (i to ulazi u moju satnicu).
Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za svoje dijete" i mene užasava.