Ja ti mogu samo reci sto meni znaci kada kazem da skola nije jedini moguc zadovoljavajuci model ucenja.
Prvo,
to znaci da skola nije obavezna.
Drugo, to znaci
da je moguce izabrati nesto drugo, kombinirati sa skolom ili ne.
To nikako nije poziv da svi napuste skole.
Kada K. Robinson kaze da je skolski model broken, i da umjesto sto ga pokusavamo popraviti, da ga treba promijeniti iz temelja, on poziva na promjenu skolskog sistema, ne na odbacivanje skolskog sistema.
Kada govori o kreativnosti, ne govori samo o umjetnickoj kreativnosti.
Spominje, ustvar, divergentno razmisljanje, koje kaze da nije potpuno isto sto i kreativnost, a kojega ovakav skolski sistem kakav postoji suzbija.
Iako govori o individualizaciji pristupa (o tome govore i unutar skolskih modela sirom svijeta), ne radi se o individualizmu u smislu, samo moje je vazno i samo ja sam vazan.
Govori o tome kako se
ucenje dogadja u grupi i kako je kolaboracija preduvijet rasta (u skoli se to zove prepisivanje

)
Ono sto mi se cini najvaznije u tome sto govori o sadasnjem skolskom sustavu je to da je
kreiran za neko drugo (proslo) vrijeme i da se temelji na prosvjetiteljskoj ideji uma; odatle podjela na akademske discipline (za one "pametnije i bistrije") i na zanatska znanja/vocational (za sve ostale).
Svaka zemlja u svijetu ima isto vrednovanje znanja, jezik i matematika na vrhu, umjetnosti na dnu. Unutar umjetnosti, glazba i likovna umjetnost na vrhu, ples i drama na dnu, itd...
On misli da takva paradigma onemogucava razvoj djece, osobito one koji upadnu u tu drugu grupu (neacademicara) i da nas opstanak ovisi o razvoju drugacijeg pristupa, emancipaciji ostalih znanja i vjestina i razvoju divergentnog misljenja
Za ovu zadnju tvrdnju (potcrtanu) mogu samo reci da se na OKK ne treba gledati kao na nesto opcenito bolje ili losije od skole.
Moze biti bolje ili losije za odredjenu obitelj, mislim da je potpuno neprikladno govoriti o tome sto je za svakoga bolje/losije.