 |
|||
ne sviđa mi se takva javna prozivka , bilo dobra , bilo loša na roditeljskim sastancima. pumpa ego, a prema nepohvaljenima ili ćak pokuđenima stvara predrasude od strane drugih roditelja i školskih kolega.Beti3 prvotno napisa
istina , ovo nema veze sa OKK-om nego školskim sistemom.
Ja na sastancima javno imenujem samo the best of. A roditeljska lica se ozare više nego da sam im poklonila vreću dukata.
Negativne stvari rješavamo u kabinetu,u četiri oka.
Jasno, vjerojatno se onima neprozvanim smrkne.
Hoću reći da bi smisao pohvale bio za sve koji su uložili poseban trud da bi postigli rezultate (kakvi god oni bili) i oni koji su napredovali od zadnjeg puta. Ne samo oni koji su po ocjenama posebno dobri.
Selekcija nije samo najbolji po ocjenama,naravno.
U svom razredu imam svakakve kombinacije ,od odlikaša-markiranata,vrlo dobrih koji se jako trude i onih koji su u teorijskom dijelu jadna trojka,ponekad i dvojka,ali su zato majstori u praktičnom dijelu nastave, odnose medalje na praktičnim natjecanjima,itd.
U suglasnosti s razrednim vijećem donosimo odluke koga pohvaliti kojom pohvalom,koga nagraditi itd. Nije da po defaultu pohvaljujem samo odlične,ni sve odlične.Ne.
Nikad nisam pohvalila odličnog učenika koji se bezobrazno i neodgovorno ponaša prema drugim učenicima i nastavnicima.
isprika na offu, sad smo zbilja otišli daleko
Meni je ovo jedna od stvari koje mi jako smetaju sa školskim sistemom, ma više i od kurikuluma i od svega. Te javne pohvale, pokude - ocjene su mi toliko užasna stvar da ne mogu vjerovat da to roditelji tako olako prihvačaju, bile dobre bile loše. I neminovno je da ako netko ima 5 u sebi misli da je bolji od onog tko ima 3 a onaj koji ima 3 sigurno negdje u sebi misli da je lošiji, rijetke su iznimke dovoljno jake da taj pritiak podnesu i da im to ne zaigra sa umom, pogotovo u takoj mladoj dobi.
I sad kad je moje dijete stvarno još malo, ne volim kad mi u parku govore što je napredan, što je ovo što je ono, pogotovo ne volim da mu podilazi rodbina i ljubi mu slatko malo dupence, al svejedno dupence. Ok odoh sad predaleko...ali uglavnom, ne mislim da je ocjenjivanje, javno ili ne, dobro za djecu.
Roza,ocjene mogu biti i poticajne.
Ja sam bila bila generacija koja je od 1-4 osnovne imala opisne ocjene.
I bila sam...ne znam...svašta je učiteljica napisala u knjižicu, ni mami ni meni nije baš bilo jasno kakav sam zapravo đak.
Preporodila sam se došavši u 5.razred kad smo dobili "prave" ocjene.
Meni su te opisne puno bolje od brojčanih, barem više govore o samom ućeniku, kakve su mu sklonosti i sl.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom