Ne znam koliko smo odmakli od ove teme, vidim da se nakupilo postova između, ali napisat ću ti na brzinu par svojih misli o tome, nisu to kritike nego čisto moje viđenje stvari.
Prvo, ili sam ja to nepažljivo pročitala ili si ti tako entuzijastično napisala o R., pa je stvarno izgledalo kao da treba napustiti školu. kritika škole očito nije isto što i poziv na napuštanje škole, to je sada svima jasno.
Ja nisam za to da škola prestane biti obavezna, jer onda mislim da će doći do puno privatnih škola, razne kvalitete i cijene.
Zanimljivo mi je da ovdje govorimo o divrgentnom mišljenju a ono je proizvod psihometrijskog buma, iako je jedna tolerantija varijanta mjerenja i vrednovanja djece. Kao što i R. kaže, divergentno mišljenje baš i nije kreativnost nego samo jedan od mnogih vidova kreativnosti, ali se najčešće koristi upravo zato jer je mjerljiva. Teško je izmjeriti mnoge druge stvari u kreativnosti. Jedna od važnih osobina kreativnosti je dug i mukotrpan rad (ok ništa nije mukotrpno ako se voli) na jednom području. U krativnosti postoji pravilo "10 godina", kad se kaže da se obično nakon 10 godina takvog rada rode nove ideje. Mislim da ni Guilford nije odbacivao ni convergentno mišljenje - jer nakon što divergiraš sve i svašta, ako stvarno želiš da tvoj tvorevina ili ideja ima nekog smisla i bude upotrebljiva (za ovaj prostor i vrijeme), ipak trebaš krenuti u nekom smjeru. Ovo se obično odnosi na veliku kreativnost i na to da se stvarno stvori nešto što se može prepoznati kao kreativnost... postoje i druge vrste kreativnost, ali to sad nije važno. umjetnost je uvijek važna za razvoj djece, i kreativan i kognitivan to je poznato. mislim da škole ne inzistiraju na umjetnosti jer se to dosta nudi u izvannastavnim aktivnostima 8privatne škole plesa, muzička itd)... pa valjda misle da ne trebaju.
O drami i plesu se slažem, ali ne zato jer mislim da je to važno za kreativnost nego više za socijalni razvoj djece. Evolucijski, mi ljudi smo tjelesna bića i kroz izraz lica i expresije tijela dajemo signale da li nekoga volimo mrzimo i preko tijela uočavamo opasnost od drugih. To nam je valjda urezano u genetskom kodu još od kas smo bili majmuni. Danas kad djeca samo sjede za kompjuterom, kao i mi sad, i ne vidiš tijelo i lice druge osobe, drugačije reagiramo, pa ćemo vidjeti u što ćemo evoluirati za nekih 20-50 godina. zato ne mislim da je baš za sve kriva škola.
Zanimljivo je da se na jednoj strani za sve krivi škola, kao da su djeca cijelo djetinjstvo samo u školi, a na drugoj strani izgleda kao da hs djeca cijelo vrijeme uče i da je učenje kako naučiti piškiti na wc a ne u pelene isto homeskuling. ne znam imaju li hs djeca ikada praznike? Ali sigurna sam da i školska djeca uče i van škole i da i ta okolina utječe na to da li će postati kreativniji ili socijalniji itd. Sigurna sam da ni jedno ni drugo ne može 100% oblikovati dijete nego ima puno faktora u igri.





Odgovori s citatom