pa da, samo nitko na svijetu neće svoje potrebe staviti iza djetetovih, a neće ni uz bok-osim roditelja i najbližih.
ne može se to nazivati suočavanjem sa životom. Dijete je toga u svakom trenu svjesno-da će bilo koji postupak ostaviti jednaku količinu emocija, prihvaćanja...to je apsolutno ispravno, savršeno, to su mama i tata. Tu su možda i tetka, baka, ostali učitelji u HSu. Ali to nije svijet ni ostali ljudi. Ostali ljudi će reagirati prema uloženom i s obrascem: prvo da ja zadovoljim sve svoje potrebe, pa ćemo vidjet jel se ti tu uklapaš

Nadam se da kužiš što hoću reći.
Očvrščivanje, samopouzdanje, prihvaćanje, osnaživanje-to je sve dano od strane roditelja i ispravno je. Ovo drugo se uči samostalno-suočavanjem.