Ne vjerujem ja da uz nauku nužno mora ići prevelika muka i mučenje-mada još nisam upoznala nikoga tko je prošao velke nauke bez imalo muke (dobro, možda neki HSani ljudi i samoučeni jesu-ja ih ne poznajem pa tvrditi neću), al vjerujem da roditelj može "oslabiti" količinu ulazne informacije koja djetetu predstavlja problem, em jer dijete štedi od negativnih emocija, em jer misli da je (neobjektivno) količina apsorbiranog dovoljna.
Hm, ne znam kako da povučem paralelu osim ovako na svom neslavnom primjeru.
smatram se jednom od objektivnijih majki u svojem bližem i daljem okruženju.
djecu analiziram - mislim pogotovo na ovo koje pokazuje "znanje" tolko "hladne" glave da se ni najbližima to ne sviđa previše.
Ali smatram da je moj sinko spretan, vrlo, agilan, brz, sportski tip. I građom je takav. I potican je na takav život.
Plivao je prije treće, vozio bicikl bez pomoćnih s 3, sa 6 ide na šumski poligon za pubertetlije, popne se na najviše stablo bez dobardan.
Ako me itko pita reći ću da je moje dijete iznimno spretno i da više truda da bi bio vrhunski spretan za svoje godine ne treba.
Ide na sport nekakav na kojem provode testiranja usput. Sport je jako lijepo koncipiran, ko waldorfska škola
Testiranja kažu da je na 50 percentili za svoju dob za ZG :D, trener kaže da može neusporedivo više nego daje

Ja bi ga zaustavila tu di je, nebi ni pokušavala ni istraživala želi li on više...on je za mene turbosportaš-divan mi je što sa 6god ide na poligon na kojem sam se ja razbila. previše sam subjektivna.