Citiraj RozaGroza prvotno napisa Vidi poruku
Pored ovog, fascinira me da svi vjeruju da je životna sreća toliko usko vezana uz visoko obrazovanje i profesiju, kao da je zagarantirana sa diplomom i dobrim poslom. Da, ima ljudi koji osjećaju snažan poziv prema nećem i veoma su zadovoljni svojim poslom, ali također ima onih kojima školovanje i posao ne uvjetuju sreću. I da li vi zaista mislite da su svi visoko školovani ljudi sa željenim poslom sretni u životu i to samo zbog te činjenice da rade u "Tele 2" ko Gregor? Također, koliki je postotak visoko obrazovanih koji na koncu završe na radnim mjestima o kojima su sanjalli, a koliki je postotak onih koji i sa završenim fakultetom, i doktoratom, idu trbuhom za kruhom i rade nešto što ih ne ispunja - ona čuvena - this is not what I wanted...

A da se dodirnem jedne zanimljive stvari. Koja je razlika između day job i hobija? Imam feeling da je day job nešto što plača račune i nije baš uvijek ono što nas ispunja, bar ne kod večine, a hobi je ono u ćemu stvarno uživamo i što nas ispunja i ćini sretnima, a najčešće u svom hobiju nismo školovani, bar ne u državnim ustanovama. I nemojmo sad pričati o Teslama i Boškovićima, ajmo pričat o običnim prosječnim ljudima.
pa da, u pravu si da VSS nije vezan uz sreću ni uspjeh, ima tu hrpa važnijih elemenata-zdravlje, ljubav, obitelj, prijatelji, nasljedstvo
niti VSS znači da ćeš raditi ono što želiš, koliko želiš, kada želiš. Ma ništa.

ali idemo statistički-u RH prosječan visokoobrazovan čovjek/žena sebi može priuštiti posao u struci koju je SAM odabrao i (reko bi Bandić) stambeni kredit -to bi bilo parodija za normalan materijalni život.
srednje i neobrazovan, a koji nema nasljedstvo, može si priuštiti u 80 posto slučajeva posao koji mu se nimalo ne sviđa, a reći ću i ovo: kakvi muzeji, kakvi bakrači.

DAkle, nije VSS garancija za ništa, al povećava vjerojatnost za koješta.