zašto?
moja kćer je sama htjela počet svirat, zbilja je sama lani došla s tom idejom.
i jednom kad je MM spomenuo da bi je ispisao zbog pretrpanosti dnevnog nam ritma- ona se rasplakala samo na tu pomisao.
ona od početka istinski uživa u tome.
nadam se će tako i ostati, za sada ima predobru učiteljicu solfeggia i jednog old school ali jako simpa učitelja instrumenta.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 03.06.2011. at 20:22
mislim da je cvijeta htjela reci da osim ljubavi prema npr. klaviru, moras biti i postojan i uporan, te nekada moras vjezbati i kad ti se ne da i kad te ne veseli, imajuci na umu ono odgodeno zadovoljstvo, kada npr. naucis neki komplicirani komad i sretan si zbog toga, mada ti se prije cinilo da je prekomplicirani i prenaporno.
Tvoje pitanje pretpostavlja da bi svatko tko uci trebao postati koncertni pijanist ; ili ne?
Ja sam od samog pocetka ucenja uzivala u svom sviranju; i kada bih se dizala u 6 ujutro da odvjezbam sat vremena prije skole, nije mi bilo muka, nego gust
Moguce je uzivati u procesu ucenja, ali je to znatno otezano ako postoji pritisak rezultata.
U muzickom centru (tako se zove, nisu ga nazvali skola) u kojem S. uci violinu, kazu da ucitelj treba svaki put na satu reci uceniku barem jednu stvar koju je napravio, uvjezbao i sl. jako dobro, makar to bilo i to da je super okrenuo stranicu nota.
I to fino funkcionira, ona je svaki puta ozarena nakon sata.
A kada sam rekla njezinoj uciteljici violine da S. redovito vjezba , ali da vecinu tog vremena svira svoje improvizacije i kombinacije i skida melodije po sluhu, ona je samo kimnula i rekla "Neka samo svira, sto god zeli, sve je dobro"
Takve skole mi se jako svidjaju![]()