Jasno ti je da je ovo glupost?RozaGroza prvotno napisa
MOže i pastir postati pa da ga mjesecima nema doma jer pase ovce negdje po brdima.
 |
|||
|
|
|||
Jasno ti je da je ovo glupost?
MOže i pastir postati pa da ga mjesecima nema doma jer pase ovce negdje po brdima.
Svi pastiri koje poznam doma su više od prosječnih ljudi, a svi doktori koje poznam doma su manje od prosječnih ljudi - al nevažno, govorim o doktorima jer se stalno spominje taj faks medicine ko neki ultimate cilj, a ja osobno ne bih niti malo voljela da mi sin poželi biti doktor - možda ako poželi bit neki alternativni lječnik koji lječi ljekovitim biljima i uljima itd pa mu faks niti neće trebati.
Roza , majketi ...
Ima,nećeš vjerovati , ali ima liječnika koji su to željeli biti iz poziva, a ne zbog toga da se selo hvali njima.
Ok istina, ja govorim iz vlastitih iskustava pa sam lagano osjetljiva na temu doktora, naravno da ih ima onih koji su divni ljudi itd. Al brate ima i onih koji su toliko grozni da ti život zagorčaju, prave zvijeri. Al ajde manimo se doktora, samo sam se zakačila radi tog spominjanog medicinskog fakulteta i radnog vremena koje je užasno.
Nevezano, imam osjećaj da se cijelo vrijeme roditeljima zapavo nedozvoljava da odgajaju svoju djecu po svojim uvjerenjima i usade im vrijednosti koje oni misle da su ispravne. Ne govorim da želim živjeti izolirano kao Amiši, ali mislim da u mnogome mogu od njih puno naučiti. Meni je jako važno da moja djeca dobiju od mene ispravan pogled na svijet (po mom mišljenju ispravan a i formiran po biblijskim svjetonazorima), ne bi volila da ganjaju lovu i posao zato jer je to potpuno suprotno onom u što moja obitelj vjeruje. Ifi je govorila o obitelji kao o temelju društva - i to je ono najvažnije što ja želim svojoj djeci usaditi. Ako ganjaš karijeru, obitelj pati, i to je činjenica. Obrazovanost je jedna stvar, i nadam se da će moja djeca moći sudjelovati u raznoraznim intelektualnim razgovorima, sa pozamašnom količinom znanja, jer znanje je jako važno. A da mi je najvažnije u životu da mi dijete završi faks i nađe dobro plačen posao, nije. To mi je onako skoro pa nigdje na listi prioriteta za moje dijete i ako ga ili ih uspijem odgojiti kako se nadam, i oni će slično razmišljati.
Ne vidim zašto ja npr ne smijem reči da želim da moje dijete bude pošten farmer, dobar Krščanin, uzoran otac i muž a da me se pritom ne smatra ko ludaru koja dijete drži u staklenom zvonu i isfurava svoje "spike" nad njim i ući ga isključivo kreacionizam - po mom to su jako pozitivne stvari za željeti za svoje dijete - a opet manje će me se poštovati (ili neće) jer želim "samo" to nego nekog tko će za svoju djecu željet diplome, magisterije i doktorate. I da, možda ne uspijem pa moj sin odluči biti nešto drugo od onog što sam ja željla za njega (ne iz sebičnih razloga nego iz ljubavi - jer smatram da je to ispravno i za njega najbolje) ali neke vrijednosti ću mu uspjeti usaditi, znanje će imati da dalje od toga nadograđuje što god bude sam za sebe želio (ioanko mi svi uglavnom sami ućimo kroz srednju školu), a u ocu i majci će uvijek imati potporu i utjehu, ali dok mogu i dok se mene pita, utjecat ću na njega i odgajat ga na svoj način, to je apsolutno moje roditeljsko pravo. Plus, do 18e će em bit obrazovan, em steći znanja i vještine koje koja ja osobno smatram važnijima od faksa.
Roza, ja sam prva za obiteljske vrijednosti i stavljam obiteljsko vrijeme na visoko prvo mjesto, ali nisam sigurna koliko je separacionizam rješenje. Okej, netko živi na svjetioniku, pa je i malčice izdvojen, ali dobro. To je vrednota jednog posebnog života. Ali to bježanje od društva, zatvaranje - nekako mislim da je to upravo ulje na vatru.
Ajmo svi koji imamo vrednote koje imamo maknuti, pobjeći, otići, ispisati se iz liječnika, poslovnih ljudi i ostalo.
ŠIPAK bi ostalo od ovog svijeta, sveukupno, a o novcu kojim se financiraju kojekakvi dobri programi, edukacije i ako hoćeš misije po gladnim državama mogli bismo samo sanjati da nema uspješnih poslovnih ljudi, žena, koga god hoćeš.
Nisu stvari baš tako jednostavne. I mislim da je prije temelj svega naučiti dijete kako se držati svojih vrijednosti u statusu liječnika, poslovnog čovjeka ili žene, i držati obitelj na okupu u vremenu u kojem jesi, nadilaziti samog sebe u svemu tome (jer da je teško - teško je), i ako hoćeš - graditi dijete u sustavu, ili kontra sustava ali unutar njega, na licu mjesta.
Jer jelte ako se svi ljudi određenih standarda i vrednota izmaknu - kome će sve ostati? Tko će nas dočekivati u bolnicama i bankama? Bojim se i mislit. Sto put sam rekla da sam osobno doma, s obitelji, ali isto tako sam stoput rekla da to nije samo iz ideologije nego iz niza specifičnih okolnosti i događaja i raznoraznih sklopova naših specifičnih uvjeta, i ne smatram to jedinim dobrim putem. Smatram obitelj prioritetom, ali i majka liječnica mislim da odlično može živjeti svoje prioritete, a pri tom činiti i puno, puno dobra. Je, trebaju nam fleksibilnija radna vremena, i dulji porodiljni, i puno društvene i obiteljske podrške - ali ljudi oko nas rade odličan posao, pronose svoje vrijednosti ne samo svom djetetu, nego i drugima, a to je veliki doseg. I na koncu nismo mi jedini koji o tom djetetu trebaju skrbiti, i skrbe. Kao prvo Stvoritelj, koji sigurna sam bdije nad zaposlenim roditeljima i obitelji na poseban način, samo ako su roditelji dali svoj ljudski maksimum, a zatim i puno drugih ljudi oko nas. Začudi se čovjek koliko ljudi dijeli kršćanske vrijednosti, i žive dosljedno, iako unutar najobičnijih poslova, na najobičnijim mjestima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom