Imam realnog posla, pa neću gubit vrijeme na netu. Iako idem malo frustrirana jer se ta rasprava oko nataliteta stalno vrti u tom nekom tonu podsmijeha i sprdačine, a riječ je o čisto brojčano-matematičko-postotno-proračunskom fenomenu. ILi financijski, i to čak i doslovno u smislu da u zemlji s više djece ljudi imaju više od svoje plaće, dakle više slobode, više mogućnosti za ulaganje i rast. Automatski penzioneri ne moraju kopati po smeću i tako.
I zašto se onda isprdavati ako netko to i kaže?
Ja prva nemam ni četvero ni desetoro, pa se razmemo čisto životno praktično, znam zašto ih nemam desetero, kao i svaka od vas, niti prozivam sebe niti vas, al da je bolje imat petero, gledano u širem kontekstu budućnosti te narečene djece, nas, i generacija koje dolaze - bolje je. Ili ne bolje. Nego održivo. Jel bolje čmadit i lokat svaki dan u kafiću ili šetat na čistom zraku? Pa šetat. Ne šetamo, ali ne cerimo se ko lud na brašno kad netko kaže da je bolje prošetat nego čmadit u kafiću.
Ali valjda tu ima taj faktor gledamo li što ćemo sutra za ručak i tu interes za život prestaje, ili gledamo u rasponu od sto godina što radimo i kamo vode naši postupci.
Uvijek se govorilo kako su starije generacije namrle nama dug (koji nas guši i guši i svaka od nas to osjeća, ako hoćeš i na kvaliteti vrtića i školovanja), a mi radimo isto tako, ako ne i gore, i onda se smijemo na to kako će naša djeca od jedne plaće namirivati i nas starce i proračun i invalide i školu i NATO i što god hoćeš. DA krepaš od smijeha.
 |
|||
Odgovori s citatom
Ifigenija prvotno napisa
