A nego što ti je mjerilo? Ako je u vašoj školi super, kako te nečija tuđa iskustva, za koja nikad ne možeš biti sasvim sigurna kako su se odigrala, kako te ona mogu toliko pokolebati?
NE želim reći da sami sebi moramo biti mjerilo svih stvari, ali ipak, ne kužim u kojem to onda grmu leži zec.

A pratim od početka (jedino linkane filmiće nisam gledala). Jel to do onog sina? Ako je, onda se opet vraćamo na bumbak.
A ako je do nepotrebnih znanja, pa i to smo prožvakale.
Što?