Ali ivy league sveucilista nisu americki sustav obrazovanja. Ona su iznimka, a ljudi koji tamo studiraju takodjer, stvarno, nisu hrpa poluidiota. Neki nemaju srece pa nisu tamo, drugi nemaju novaca, a nekim trecima i petima je ionako krajnji domet ova moja beznadna teta iz racunovodstva. Ovdje se ide na faks (a faks se i zavrsava) jer je faks u modi puno vise nego kod nas, a i mora se proci i zavrsiti (pri cemu se i faks potrudi da tome bude tako) jer je jako nepoticajno da celjade mora nesto i nauciti ili se osjecati kao da bas i nije najbolje u razredu poluidiota.
Mislim, ok, imam ja poprilicno visoko misljenje o sebi, bilo bi licemjerno da kazem da nemam, ipak sam od krvi i mesa. I uopce nisam intelektualno nastrojena pa da pricam o Tesli i kvantnoj fizici i Dalijevim slikama cijeli dan. Ali u isto vrijeme, ja s prosjecnim amerikancem (ono, osobom s kojom radim, koju sretnem negdje ili idem na yogu) nemam o cemu razgovarati. Nula bodova. Skoro dvije godine nakon sto sam preselila, razgovaram s muzem i mackom.
Vec rekoh da im je sustav super, kad imas srece. Ono sto je svakako super jest da ces dobiti internship i opcenito podosta prakticnog rada. Drugo je stvarno smijesno.
(Svastanesto sam preskocila, to cu kad dodjem na posao.)





Odgovori s citatom