Ma daleko od toga da se djeca ne vesele ljetu, praznicima...ne bi mi bilo baš ni normalno da plaču za školom i odbijaju sve ove uživancije koje nosi naredni period

Osobno sam obožavala ljetne praznike, ali se svejedno sjećam da su mi nedostajali razredni prijatelji, slobodne aktivnosti i ostale sitne radosti, te sam ih često spominjala iako sam i na otoku gdje sam ljetovala imala svoje društvo i zanimacije.

Sjećam se kako sam i s uzbuđenjem čekala početak nove šk. godine, kupovinu knjiga, torbe i ostalog školskog pribora. Još mi je ostao u pamćenju miris novih udžbenika koje sam onda danim zamatala u nekakav šareni papir i iščekivanje ponovog susreta s društvom iz škole.

Primjećivala sam to i kod svoje djece, naročito kod kćeri, ali se taj odnos nekako promijenio prelaskom u srednju školu. Onaj entuzijazam se polako izgubio i sad samo vidim da ova moja jedva čeka taj zadnji dan. A nije loš učenik, naprotiv.

Sad su valjda dovoljno samostalni da se nalaze i druže van škole, a gradivo i obaveze im jednostavno nisu na listi prioriteta