 |
|||
Govori da tvoje dijete jedva čeka da škola završi, moje ne.sladjanaf prvotno napisa
moje dijete jedva čeka kada će završiti škola
i kada će napokon skočiti u more
nitko joj neće nedostajati
premda je u školi odlična iz svega
i vrlo društvena
pa ima puno prijatelja
samo ne znam što ovo točno govori o školskom sustavu
Drago mi je da ti je dijete odlično iz svega i vrlo društveno.
Samo što ja neću rollati na tvoj post - a ovo govori o pristojnosti.
Hvala što si ovo napisala.
Kod nas se (neka me ispravi ko radi u visokom školstvu) bolonjom isto uveo Gauss i da-isto su svi zaključili da je to vrlo debilno.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 09.06.2011. at 08:56
joj, meni je ovo što piše saradevi tako deprimirajuće. a tako istinito.
litalin primjer mi je nekako ipak bolji.
i zato kažem, javne škole su nam zadnja linija obrane.
samo ne znam do kad.
za sad mi se čini da one privatne ne odskaču pruženim od državnih (ne ubrajam ove s alternativnim pristupom). znam da su u rijeci plaće i uvjeti za profesore jako loši, pa je stalna fluktuacija profesora.
al kad pomisliš da bi profesori u privatnim školama imali puno veće plaće nego u javnim, naravno da će najkvalitetniji kadar raditi u privatnim školama.
a za raju će ostati tek poneki entuzijasta.
uf. nisam ja za kapitalizam rođena
kaae
odlično si to i slikovito opisala
nda, sigurna sam da se na harvardu, yaleu, columbiji i georgetownu ne ocjenjuje metodom "tko najbolje zna dobit će pet a razred je sastavljen od hrpe poluidiota"
upstalom, za takvo ocjenjivanje čujem po prvi put u životu
no ni na 60. stranici nije se ništa promijenilo - oni koji vole sustav voljet će ga bez obzira na sve nebuloze
oni koji ga ne vole neće ga voljeti bez obzira na sve dobre strane
i tako...
možemo još sljedećih 60
zar nije?Sladjo, nećemo se svađati, o profesorici Josipović, dozvoli, puno više znam nego ti.
Ali, s tobom se ionako na ovu temu nikad neću složiti, to smo već zaključile
Baš sam od tebe čula onu "tebi dijete još ne ide u školu".
I svatko ima pravo na svoje mišljenje, to je tek odlično.
ja mogu o prof. Josipović premda nisam studirala pravo
a ti možeš o divotama hrvatskog obrazovnog sustava premda u njemu ne sudjeluješ
to je fer i pošteno
Apsolutno :chestram:
Sad se vraćam na Sarine i litalin post.
Ovo je očajno. To je u biti, totalno nefer. Nema objektivnih kriterija, već sve ovisi o tome u kakvu grupu/razred upadneš.
Primjer na našem sustavu (a smijem valjda pisati o tome kad sam u sustavu): uzimam za usporedbu samo dva razreda u kojima predajem.
Razred broj 1: djeca uče i dobro pripreme svaki ispit (ne samo moj predmet).
Razred broj 2: ne uče i uvijek su im krivi nastavnici za loše ocjene.
Kad bi primjenila krivulju na ocjenjivanje, u razredu br. 2 petica bi nosila znanje kao trojka u razredu br.1.
Djeca u razredu 2 bi bila jako zadovoljna, njihovi roditelji još više. Posljedica: oni bi učili još manje, upali u srednju školu s ovima iz razreda 1 i izgorjeli.
Druga, još teža i dugotrajnija posljedica, cijeli život bi za neuspjeh krivili sustav, nikad svoj nerad.
Da, ona je sugurno bila obrazovana kod kuće i nije osjetila sustav na vlastitoj koži :Dzar nije?
ja mogu o prof. Josipović premda nisam studirala pravo
a ti možeš o divotama hrvatskog obrazovnog sustava premda u njemu ne sudjeluješ
to je fer i pošteno
Vezano uz "grozne" profesore na faksu.
Ne vjerujem ni malo u sve to. Ni jednom nisam za vrijeme studija naletjela na profesora kod kojeg ne možeš položiti ispit ili koji je grozan prema studentima iz hira. Da, ima zahtjevnijih profesora i ima ih različitih karaktera i to je sve.
Studenti (oni koji padnu ispit), to je već totalno druga priča: jedni dođu da nisu ništa učili, drugi su malo učili i to bez razumijevanja, treći muljare misleći da su profesori budale.
Naravno, svim tim studentima je kriv profesor, pa neće valjda sebe okriviti.
Slažem se s cijelim postom, posebno s ovim boldanim, to sam i ja pokušala reći u puno više riječi.
pa naravno da može o sustavu
može o čemu god želi
kao i svi mi ovdje
pa tako i ja o profesorici Josipović
nadam se da ne moram sada potanko o tome
ja sam bila super studentica ('bemti, kako smo svi u obitelji uspješni
imala sam svakakvih profesora - zahtjevnih i nezahtjevnih, onih koji su me poštovali i onih koji nisu
za svaki sam se ispit spremala, nikad nisam varala niti sam imala šalabahtere, nisam prepisivala od drugih i nisam se izvlačila ni na kakvu životnu okolnost
20 dana nakon što sam rodila vratila sam se na predavanja jer sam bila redovita studentica a predavanja su bila obvezna
većinu svojih bivših profesora poštujem zbog njihova znanja i načina na koji ga prenose
a ima i onih koje ne poštujem i za koje smatram da nikad nisu ni trebali postati profesori na fakultetu
i vjerujem ljudima koji imaju loša iskustva
ne mislim da izmišljaju ili preuveličavaju
jer ako ja nisam imala iskustva s profesorom koji maltretira zbog svog ega, ne znači da takav ne postoji
zašto se nikako ne možemo odmaknuti od osobnog iskustva i prihvatiti da postoje ljudi čije je iskustvo drugačije od našeg ali nije zato manje istinito?
je, jos samo fali da bude grozan iz hira
pa i oni se smore, kaj vam je. treba tu hrpu kojecega izdrzati cijeli radni vijek od 40 godina. s tim da vjerojatno rijetko nabasas na bas dobre studnete, pretpostavljam. mislim ja njih razumijem, isto kao i "zle" doktore, jasni su mi njihovi motivi i ponasanje. ali ne svida mi se to sve zajedno. tu nitko bas nema pretjerane koristi, ni ti profesori ni studenti.
Ja imam nekoliko vrlo ružnih iskustava s nastavnicima, i ne znam zašto ne bih vjerovala onima koji kažu isto. Samo što meni zbog toga nije cijeli sustav kriv.
Nije mi jasno kakve veze prof. Josipović ima s HS ili školovanjem u školi - ona spada u visoko školstvo.
Samo na brzinu mali komentar na one primjere iz engleske gdje se spomene da djeca "rade što hoće" - pa i na kraju redovne škole djeca biraju gdje hoće (i gdje mogu), nitko ih ne tjera šibom da izaberu nešto. I ne vjerujem da im je u podsvijesti stavljen nekakav chip po kojem će izabrati ono za što ih je društvo programiralo.
Sigurno da je zanimljivo čuti primjere da i HS djeca uspiju.. ali ja sam i dalje uvjerena da takve priče dolaze uglavnom od obrazovanih majki (ne vjerujem da bi se dijete neke loše ili srednje obrazovane majke toliko zainteresiralo za studij ili neki zanimljvii rad. i to je moguće, ali sigurna sam u manjem broju). Vjerojatno je uvijek zanimljivo čuti o tome gdje završe homeskuleri poslije kako bi se stvorila neka slika o tome, ali iz ono malo što sam čula, čak i ako takve stvari izgledaju zanimljive i izgleda da su klinci postigli zanimljive stvari - ja se opet pitam u čemu je to drugačije od djece školovane u redovnoj školi. Ne vidim da su izveli neku veliku revoluciju time što su se školovali van sistema, a izgleda da poslom opet naginju prema nekim pozicijama (što je unutar sistema)... ne da kritiziram, ali ne vidim razliku. Moguće je da je to na individualnom području - možda će reći da su bili sretniji u djetinjstvu, ali sreću je tako teško izmjeriti. Pozitivna stvar je da roditelji aktivno rade na sreći svoje djece. Jedino mi i dalje ne odgovara to što su žene i dalje uglavnom majke i odgajateljice, meni je stalo da i žene aktivno rade na ostvarenju svojih potencijala (a koji mogu biti van onoga što bi mogle napraviti kao majke hs-lera).. zato mi je i dalje stalo da postoji redovno obrazovanje.
Evo, mislim da je ovaj post malo van toga o čemu u zadnje vrijeme pričate, sori. Imam osjećaj da se ovdje dosta toga vrti u krugu, ja sam probala ovo više posložitiu svojoj glavi što za mene znači hs... a naravno i dalje sam za to da drugi hs-ju ako im to odgovara.
a evo i da dodam nešto o prof. Josipović kad je več tako aktualna - studirala sam vani i uspjeh od 8% bi išao na štetu profesoru. Sjećam se kad sam se jednom tužila zbog pismenog ispita jednom profi i on mi je rekao da je pogledao po gausovoj krivulji i vidio da postoji ravnomjeran uspjeh među studentima - što je po njemu znak da su pitanja bila ok, ni prelaka ni preteška (a tako se ravnaju svi profesori, pogotovo kod pismenih ispita - i ne radi se tu kao kod onig primjera koji je dala KAe o tome koliko je student uspio u odnosu na drugog nego raspored točnih odgovora po ispitnim pitanjima). Prema tome, čim se ta krivulja poremeti (kao u slučaju prof. Jospipović) treba ispitati ili nastavnika (njegove sposobnosti da prenese znanje studentima) ili pitanja.. E sad, možda ima težih predmeta i ispita, ne znam, ali meni se uvijek svidjelo to što mi je taj profa objasnio (pa sam shvatila da moram više učiti a ne odmah po profesorima kad mi se ne sviđa ocjena)...
pa naravno da nije
barem meni nije
ali možemo o njegovim manjkavostima, manama i nesavršenostima
o potrebi za pozitivnom, suštinskom promjenom, ne samo kozmetičkom
A propos dva ekstrema - prolaznost 8% i Kaae primjer - nije mi dobro ni jedno, ni drugo, i po mom osjećaju - nije normalno. Ovo, tipa "Bog zna za 5, dobar đak za 4, ostali za 3 itd." mi je uvijek bilo suludo, iako je dolazilo iz usta mog omiljenog profe engl., plus ono... ovim moji na postdiplomskom se "hvalili" kao da ne znam... tipa 10% samo završi... Ja se mislim pa koji vam je vrag, kako vam to može bit hvala, nešto tu ne štima i vjerujem da treba zajedinčki riješit, tj. uloga profesora jest i da prenosi znanje, nije samo "ispitna mašina", onda bi moglo, kao u onom nekom filmu, osnovat call centar ili kompjuterski program da isputuje. Doduše, to i postoji - MM polaže tako ispite za Microsoftove certifikate. Ali, onda mora bit ono literatura vrhunska... ranga jednog Žmegača ili tako nešto. Doduše, ja sam na meni vrhunsku literaturu i koja mi je po guštu i vodi razložno od stupnja neznalice do ipak nekih uvida našla baš u američkoj literaturi za fakseve.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.06.2011. at 11:49
A propos osvrta na brit. sustav školstva - tako su nam svi naši profesori govorili da je tako, kad smo god učili temu "engl. društvo", od srednje, do faksa. Zato i mislim da kužim da su neke njihove škole možda fakat toliko koma da je bolje HS da se roditelji organiziraju, nego to što se nudi. Jer za pristup boljoj školi treba ili pedigre ili novac.
Zato su i nama profesori govorili da su naši u pravilu bolje educirani.
Onda Amerika... valjda zbog tih curve stvari ono naši prosječni srednjoškolski đaci koji tamo dođu ispadaju lumeni.
I tu su nam profesori govorili da je kod nas u pravilu edukacija bolja.
Je da je tu malo bilo i onoga sistemskoga "nigdje kao kod nas", "nasjretniji mi, blago nam se", ali je taj javni servis relativno neloše, po meni, funkcionirao u bivšem sustavu, mislim, ono, znam kod nas đake koji su se mučili za 5-ticu, a u Americi na razmjeni ono... spomenike im dizali.
Moja procjena je da nam nije javno školstvo toliko otišlo kvragu (opet iskreni osvrt: nemam školske djece, govorim o svojim iskustvima od pred 20 godina). I da bi nam trebao bit cilj dizat razinu i malo liberalizirat državno škostvo, a ne ić takvoj stratifikaciji pa onda i odustajat i rađe se okrenut vlastitoj režiji jer je nemoguć i toliko stratificiran da, neumrežen, nemaš šanse steći pošteno obrazovanje.
Tj. ta vlastita režija mi se čini da je ponikla zbog stvarno prosječno lošijeg stanja, tj. ona je odgovor iz nužde, nije ono... samo da malo poboljša stvar.
Ne znam, što vi mislite?
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.06.2011. at 12:01
Jesi li već pisala kako bi izgledala ta suštinska promjena, kako ju ti zamišljaš? Stvarno se ne mogu sjetiti, a zanimalo bi me (i vjerujem, ne samo mene).
Odnosno, ja mislim da je HS nastao kao odgovor na sustave prosječno bitno lošije nego što je naš.
Slažem se.
također
što ne znači da na našem sustavu ne treba raditi.
ali implementirati tuđe mjere stihijski-nikako.
a zašto?
zbog dobrobiti rasprave ili zbog toga da vidiš pišem li prazne fraze kojima je svrha samo kritiziranje?
bezveze mi se uopće spuštati na razinu opravdavanja svojih postova potencijalnim prijašnjim
u kojima sam potanko iznijela svoje stavove, mišljenja i prijedloge na određenu temu
ne znam otkud je baš tebi došlo ovo prozivanje kad se 90% tvojih sastoji od dvije rečenice: "Potpisujem" i "Slažem se".
Pa da. Ali, meni HS izgleda više kao "zaustavite Zemlju, silazim" i kao odgovor onoga koji ne vjeruje da je poboljšanje uopće moguće.
Posljednje uređivanje od ina33 : 09.06.2011. at 12:47
Vidim da su neke forumašice navele primjere reakcija svoje djece na kraj školske godine.
Dok jedno dijete žali za školom, drugome je skroz super što ima ispred sebe 3 mjeseca praznika.
Simptomatično mi je to što iz pročitanih postova vidim da su majke te djece na oprečnim stranama ove teme.
To me dovodi do zaključka da možda svjesno ili nesvjesno projeciramo svoje stavove na djecu pa otuda i njihovi različiti pogledi na školu kao takvu.
Ne generaliziram, samo primjećujem
da ti kažem da to nije istina, vjerojatno mi ne bi vjerovala, kad si već spomenula da to radim nesvjesno
no takva je od prvoga dana škole
no ja to, kao uzorita majka
ona je umjetnička duša, osjetljiva i gotovo 90% vremena glava joj je u oblacima
učiteljica je to detektirala prvi tjedan škole a tako i svi drugi s kojima se susreće
s obzirom da ne mislimo da ona zato treba samo crtati i pjevati, teško joj se koncentrirati na prizemnije a jednako važne, ako ne i važnije stvari poput matematike i prirode
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 09.06.2011. at 13:50
Ja mogu govoriti samo o svojim reakcijama na kraj školske godine, a te su stvarno bile čista radost i oduševljenje, i moram priznati da se ne sjećam djece koja nisu bila oduševljena kad je škola bila gotova i koja su žalila. Pa svi smo bili presretni i oduševljeni što idemo na praznike. Moji roditelji definitivno nisu imali negativan stav prema školi, dapače u našoj su kući škola i učitelji bili svetinja.
Pa i mi se veselimo godišnjem odmoru, što se ne bi djeca svojem?
To ne znači da svoj posao ne volimo ili da se nakon ferija djeca opet ne vesele ići u školu.
ja ko i mima, nikad u životu nisam srela niti jedno dijete koja se nije radovala kraju školske godine, majke mi moje.
a imaju li hs djeca praznike?
il i po ljeti npr dok se kupaju, dobiju lekciju o morskoj flori i fauni?
šalim se.
Ja volim školu i sistem,ali svake šk.godine jedva čekam godišnji.
Lastane, jesam li normalna?
Ja sam bila jedno od njih.
A zanimljivo, ovdje više branim hs, premda ga ne mislim prakticirati. Vidim velike mane postojećeg sustava, pa smatram da je u redu da postoji opcija, ali vidim i moguć problem izolacije hs-ane djece.
Ali ivy league sveucilista nisu americki sustav obrazovanja. Ona su iznimka, a ljudi koji tamo studiraju takodjer, stvarno, nisu hrpa poluidiota. Neki nemaju srece pa nisu tamo, drugi nemaju novaca, a nekim trecima i petima je ionako krajnji domet ova moja beznadna teta iz racunovodstva. Ovdje se ide na faks (a faks se i zavrsava) jer je faks u modi puno vise nego kod nas, a i mora se proci i zavrsiti (pri cemu se i faks potrudi da tome bude tako) jer je jako nepoticajno da celjade mora nesto i nauciti ili se osjecati kao da bas i nije najbolje u razredu poluidiota.
Mislim, ok, imam ja poprilicno visoko misljenje o sebi, bilo bi licemjerno da kazem da nemam, ipak sam od krvi i mesa. I uopce nisam intelektualno nastrojena pa da pricam o Tesli i kvantnoj fizici i Dalijevim slikama cijeli dan. Ali u isto vrijeme, ja s prosjecnim amerikancem (ono, osobom s kojom radim, koju sretnem negdje ili idem na yogu) nemam o cemu razgovarati. Nula bodova. Skoro dvije godine nakon sto sam preselila, razgovaram s muzem i mackom.
Vec rekoh da im je sustav super, kad imas srece. Ono sto je svakako super jest da ces dobiti internship i opcenito podosta prakticnog rada. Drugo je stvarno smijesno.
(Svastanesto sam preskocila, to cu kad dodjem na posao.)
Meni je kako onda tako i danas žao kad škola završi, a već sredinom kolovoza bude mi dosta kupanja i radujem se novoj šk.godini. Šta'š...volim školu.
Posljednje uređivanje od čokolada : 09.06.2011. at 14:50
Ma daleko od toga da se djeca ne vesele ljetu, praznicima...ne bi mi bilo baš ni normalno da plaču za školom i odbijaju sve ove uživancije koje nosi naredni period
Osobno sam obožavala ljetne praznike, ali se svejedno sjećam da su mi nedostajali razredni prijatelji, slobodne aktivnosti i ostale sitne radosti, te sam ih često spominjala iako sam i na otoku gdje sam ljetovala imala svoje društvo i zanimacije.
Sjećam se kako sam i s uzbuđenjem čekala početak nove šk. godine, kupovinu knjiga, torbe i ostalog školskog pribora. Još mi je ostao u pamćenju miris novih udžbenika koje sam onda danim zamatala u nekakav šareni papir i iščekivanje ponovog susreta s društvom iz škole.
Primjećivala sam to i kod svoje djece, naročito kod kćeri, ali se taj odnos nekako promijenio prelaskom u srednju školu. Onaj entuzijazam se polako izgubio i sad samo vidim da ova moja jedva čeka taj zadnji dan. A nije loš učenik, naprotiv.
Sad su valjda dovoljno samostalni da se nalaze i druže van škole, a gradivo i obaveze im jednostavno nisu na listi prioriteta
Pa što se šališ.il i po ljeti npr dok se kupaju, dobiju lekciju o morskoj flori i fauni?
šalim se.
Moji dobiju, a još ni u školu ne idu.
A što se tiče sveučilišnih profesora - stvarno mi je tužno kad vidim koliko vas vjeruje da je problem kod lošeg prolaska na ispitima u profesorima, a ne u lijenim studentima.
Tim više što tu s obje strane imamo odrasle ljude i prestrašno je koliko se neki i dalje žele izvlačiti i muljati, ne prezajući pri tom ni od javnog laganja, samo da bi nešto postigli.
Čitala sam i ja o prof. Josipović i studentu koji je navodno učio 8 mjeseci i pao ispit. Što da kažem, ili laže ili je stvarno nenormalno glup.
Spremala sam i ja dva ispita po 8 mjeseci (beskralješnjake i kralješnjake). Pa na kraju oba položila s 5. Mogla sam eventualno baš biti loše sreće i dobiti 3, ali pasti - nikako.
Da bar moji studenti 8 dana uče, a ne 8 mjeseci...
A to je problem?
Ja tebi barem ne određujem postotke postova u kojima kritiziraš, niti me to zanima. Nisam te prozivala, već sam te nešto pitala. Naravno da ne moraš odgovoriti. A iskreno, nakon ovakve komunikacije s tvoje strane tvoje me mišljenje ovdje više ni ne zanima.
pa nije samo u profesorima kao što nije samo u lijenim studentima
nikako da se nađemo na sivom, uvijek sve nekako crno ili bijelo
U prve razrede srednjih škola godišnje se upisuje oko 55 000 učenika. Uzmeš li da je u razredu prosječno 30 učenika, ispada da je prolaznost blizu 95%. Meni to uopće ne izgleda loše.
Čitala sam prije nekoliko mjeseci u Školskim novinama o ponavljanju razreda kod nas i u europskim zemljama. Nekoliko zemalja nema uopće ponavljanja razreda, ali one gdje ima ponavljanja, postotak ponavljača je često puno veći nego kod nas.
I još da nadodam, da sustav bi trebalo mijenjati. Ali to ne ide bez novaca. Tako dugo dok u nekim razredima sjedi preko 30 učenika, neke škole rade i u tri smjene, didaktička oprema je u puno škola nikakva, ne možemo očekivati velike promjene. Prije svega treba osigurati materijalne preduvjete.
Mene tema nimalo ne interesira, samo sam došla potpisati Maru (kao i inačePa što se šališ.
Moji dobiju, a još ni u školu ne idu.
A što se tiče sveučilišnih profesora - stvarno mi je tužno kad vidim koliko vas vjeruje da je problem kod lošeg prolaska na ispitima u profesorima, a ne u lijenim studentima.
Tim više što tu s obje strane imamo odrasle ljude i prestrašno je koliko se neki i dalje žele izvlačiti i muljati, ne prezajući pri tom ni od javnog laganja, samo da bi nešto postigli.
Čitala sam i ja o prof. Josipović i studentu koji je navodno učio 8 mjeseci i pao ispit. Što da kažem, ili laže ili je stvarno nenormalno glup.
Spremala sam i ja dva ispita po 8 mjeseci (beskralješnjake i kralješnjake). Pa na kraju oba položila s 5. Mogla sam eventualno baš biti loše sreće i dobiti 3, ali pasti - nikako.
Da bar moji studenti 8 dana uče, a ne 8 mjeseci...
Ne bih govorila o krajnostima - naravno da nikad nije "kriva" samo jedna strana, no nekako sam dojma da je udio lijenih studenata u ukupnom broju daleko manji od udjela loših (sveuč.) profesora u ukupnom broju profesora.
Posebno kada se uzme da je određenom djelu studenata i namjera koristiti studentska prava čim duže (iliti, barem je tako bilo na mom faksu u moje vrijeme).
Jedan od najtežih ispita na mom faksu je imao izuzetno lošu prolaznost. Na katedri su bila samo dva profesora i našoj grupi je bila tragedija što smo dobili tog strogog o kojem su kružile urbane legende. I cijelu godinu slušam priče kako je odvratan, prolaznost je loša, ispit nemoguće položiti, blabla...
Spremala sam ispit nekoliko mjeseci i dobila 5 - na istom roku je uz mene prošlo još 6,7 ljudi. I ostatak grupe je protestirao - eto kako profesor ne valja, svi smo pali. Bome nismo svi pali - oni koji su se dovoljno pripremili su prošli.
A neću zaboraviti da su jedni od glasnijih prosvjednika bili nekolicina kolega koja su tjedan prije ispita tražila skriptu po kojoj će početi učiti
Naravno, nije uvijek ta situacija, glupo je generalizirati, no eto, sad sam se sjetila tog incidenta kad pričamo o prof. josipović.
ja sam bila lijeni student
a i studij koji sam izabrala sam mrzila iz dna duše.
čak sam rekla da ću bilo što studirat, osim ekonomije.
i na kraju završila, radi viših razloga, baš na ekonomiji.
i tu je prestao moj entuzijazam za učenjem. do tada je bio na visini i nezatomljen, nije ga uspjelo ubiti 12 godina škole
tako da ima i toga.
srećom, sad radim zanimljiv posao, koji volim, tako da priča ima happy end
S druge strane, ja zavrsila sto sam vise-manje htjela, ali radim bezvezan posao koji ne volim.
Do daljnjeg. No imam vise ciljeve trenutno.
jedan ispit ste pripremale nekoliko mjeseci?
koliko vam je trebalo da završite?
ok, malo karikiram. jer sam bila lijeni student, a najduže vrijeme koje sam potrošila za pripremanje ispita bilo je mjesec dana.
očito ima profesora koji traže više, zahtjevniji su. ali ako je prolaznost samo 8 %, moraju snositi dio odgovornosti, koliko i lijeni studenti.
tim više što spomenuta profesorica nakon objave podatka o prolaznosti u medijima, odjednom ima samo nelijene studente, pa su na slijedećem roku svi prošli.
ja ko sladja vidim sivo. ne crno ili bijelo.
ovisi i o tome što si studirala
bome, anatomiju su vrlo vrijedni ljudi, ekstra vrijedni učili mjesec dana
a i neke druge stvari.
Anatomiju za mjesec dana? Da, ako vrijedno učiš cijele godine. Patologija? Mjesec dana ne stigneš ni prsni koš. I tako dalje...
Ima studija i studija. Ali i znanja i "znanja". Odluka o količini i kvaliteti znanja je osobna.
pa baš to, ja jesam karikirala malo.
htjedoh reći da je meni nenormalna prolaznost od 8 posto. meni je to problematično.
ovo ranije je bilo karikiranje. dakako da ima fakulteta koji se lakše i brže završe. ali to ne znači da na tim fakultetima nema ljudi koji žele (na)učiti.
na prošlom roku je prolaznost na ispitu kod mene bila 20%
zašto?
prvo, hrpa studenata se nije ni pojavila a nije ni odjavila ispit, pa program automatski računa da su pali. to je veliki dio tih 80% koji su kao pali
a ostali?! jad i bijeda (bila bi i gora prolaznost da to nije orvi rok pa su izašli svi najbolji studenti)
voljela bih kad biste jednom imali priliku vidjeti kako neki studenti dolaze na ispite. jer, ovako, ne biste vjerovali
možete zamisliti nekoga tko dođe na ispit a ne zna niti kako se točno zove kolegij? i ne zna odgovoriti na nijedno pitanje?!
na prošlom roku me jedna studentica totalno izbacila iz takta: nije ništa znala, NIŠTA od onoga što sam je pitala, pa se rasplakala i počela pričati o tome da ima strašnih obiteljskih problema i bla bla bla
rekoh, ok, mogu shvatiti i mogu oprostiti što nije napisala seminar koji je uvjet za izlazak na ispit.
ali mora mi bar nešto reći?! i pitam je nek mi kaže bilo što o onome što smo radili, nek mi nabroji teme, bilo što
ona ni to nije znala
pa, recite vi mene, biste li vi ikada izašli na ispit tako, da NIŠTA niste naučili?! ja znam da bih ja umrla od srama, ma, u biti ne bih umrla od srama nego to jednostavno nikada ne bih mogla napraviti.
a danas je studentima to postalo normalno - idem probat položit, ako uspijem super, ako ne, onda ću nešto naučiti za idući rok
Vjerujem ti i znam kako ti je. Ni ja ne kužim kako tim studentima nije neugodno tako doći na ispit.možete zamisliti nekoga tko dođe na ispit a ne zna niti kako se točno zove kolegij? i ne zna odgovoriti na nijedno pitanje?!
na prošlom roku me jedna studentica totalno izbacila iz takta: nije ništa znala, NIŠTA od onoga što sam je pitala, pa se rasplakala i počela pričati o tome da ima strašnih obiteljskih problema i bla bla bla
rekoh, ok, mogu shvatiti i mogu oprostiti što nije napisala seminar koji je uvjet za izlazak na ispit.
ali mora mi bar nešto reći?! i pitam je nek mi kaže bilo što o onome što smo radili, nek mi nabroji teme, bilo što
ona ni to nije znala
pa, recite vi mene, biste li vi ikada izašli na ispit tako, da NIŠTA niste naučili?! ja znam da bih ja umrla od srama, ma, u biti ne bih umrla od srama nego to jednostavno nikada ne bih mogla napraviti.
a danas je studentima to postalo normalno - idem probat položit, ako uspijem super, ako ne, onda ću nešto naučiti za idući rok
wow već 60 stranica!
evo čitam ovih zadnjih par, mislila sam štagod reći, ali neću, nemam djecu školske dobi pa izgleda ni ne znam o čemu pričam....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
