Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Jogurt napravljen doma da je baš potreban i to prijeko u ovim vremenima?


I Rosa jel ti homeschoolaš sebe po pitanju sira ili Špiru? Okej, samoodgoj je važan, i cjeloživotno obrazovanje, ali ja sam mislila da mi pričao o obrazovanju djece. Abecede mačkaprede, strane svijeta i to...
Sad sebe da bih kasnije mogla njega. Uostalom vjerujem da se ući cijeli život, i vjerujem da je jako važno da živim život tako da taj jogurt napravim sama za svoju obitelj i ne ovisim o nikom da bi ga imala, a ti vjeruješ da trebaš ućiti toliko da imaš dovoljno novaca da kupuješ taj čuveni jogurt od ko zna kojih proizvođaća, koji ti btw. lažu da je to super zdravo i ne govore ti što sve stavljaju unutra - ukratko, truju tebe i tvoju djecu.
A ako uzmemo u obzir da večina naše djece neće bit lumeni koji će mjenjati svijet, što je to važno i prijeko potrebno u današnjim vremenima? Završen faks, poso na nedoređeno da bi bili kreditno sposobni, koja kinta u đepu da bi mogli skoknut do Konzuma kupit što nam fali u špajzi, ušteđevina za ljetovanje i skijanje?
Uostalom "vi" koje dajete dijete u školu dajete ga cijeloj paleti individualaca i skupina da ga masiraju, a sve da bi večina od te djece nakon 20 godina školovanja našli poso da crnče u nekoj firmi od 08-16 i živjeli za 2 tjedna gdišnjeg preko ljeta. I to sve jer ne vjerujete da postoji i drugačiji izbor. A ja ću birati tko i kada će "masirat" moje dijete, u suradnji sa njim. Taj izbor vi svojoj djeci ne dajete, nego ih gurate sa 6-7 godina u neki sistem koji od njih želi izmodelirat jednu te istu osobu, ona koja će pokrečat državnu ekonomiju, i koja, ruku na srce, kao individua i nije previše važna.

n.grace kako sam već rekla ja pišem jer vjerujem u HS i nadam se HSat svoje dijete, vjerujem u ljudska prava i moje pravo da umjesto države, ja određujem što je važno za moje dijete sukladno sa njegovim mogučnostima i afinitetima. Ti si tu da bi "meni" govorila da sam u krivu. A bila ja u krivu ili ne po tvom, moje je ljudsko pravo da svoju djecu uputim putem kojim ja smatram da bi trebali ići, jer to su moja djeca a ne državna. Još ne tako davno ovaj je koncept bio nešto što se podrazumjevalo, a kako svijet ide ćini mi se da ćemo za stoljeće-dva muku mučit da uopće sudjelujemo u odgoju svojeg djeteta - sve važne odluke donosit će država kako bi se djeca što bolje asimilirala u njihov sistem.