the enchantress prvotno napisa
Kako sam imala prilike na svojem fakultetu učiti i promišljati o alternativnim načinima obrazovanja koji postoje u svijetu od kako je obveznog školstva, shvaćam da ne stojimo na istim pozicijama za zaista dobre i argumentirane rasprave.
Nekolicina nas koji se borimo za pluralizam u obrazovanju (tu mislim ne samo na roditelje i učitelje iz raznih Wladorf, Montessori i drugih udruga, već i na dr. a ne samo prof. Matijevića, vidim da je to nekima bitno, te na osobe iz Sabora i političkih stranaka) bila je u tavim školama, upoznala i ravnatelje i profesore i učenike i roditelje i to je uvijek iznimno teško objasniti onima koji se a pripori protive a nisu nikada došli u neposredni doticaj s takvim načinima podučavanja i obrazovanja.
Mi se borimo za pravo na izbor jer u jednom demokratskom društvu proced demokratizacije ne staje na uvođenju političkog pluralizm.
Povećanje broja i kvalitete alternativnih škola i uvođenje obrazovanja kod kuće samo je korak na tom putu.
Mi niti hvalimo obrazovanje kod kuće niti alternativne škole kao one koje su najbolje od najboljih. Mi samo naglašavamo da treba postojati pravo izbora. Kako će ono izgledati to je na zakonodavcu u našoj državi. Ja sam sigurna da Sabor nikada neće donijeti takav akt o alternativnom školstvu koji će ugroziti vas kao majke, roditelje i građane ove zemlje.
Ako pojedince pitate koji su njihovi osobni razlozi za odabir "alternativnog" obrazovanja ti razlozi mogu biti duboko neslaganje s odgojno-obrazovnom ulogom škole danas. I to je u redu, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Mi se možemo s tim slagati ili ne, u većini slučajeva će vam zvučati nerazumno, ali ga promijeniti ne ćete. Pogotovo putem komunikacije na forumu.
Vjerojatno su upravo takvi isplivavali na površinu na ovih 60 i nešto stanica i stoga se nekima čini da se naša profesija toliko omalovažava.
Ovdje je dosta pažnje bilo posvećeno osporavanju osobnog mišljenja zagovornika prava na izbor, pa je ono što se nekima čini banaliziranje znanja stupilo na scenu.
Osobno mi se čini da je jedna strana više naglašavala obrazovnu komponentu (na koju se, opet prema mišljenjima stručnjaka, a ne mom vlastitom, naša osnovna škola svela), a druga odgojnu (kojoj se satnica sve više briše, pa vraća, pa briše...).
I za kraj bih se samo osvrnula na prvi post koji nije baš najsretnije koncipiran jer sam mišljenja da se traženjem odgovora da-ne-možda i odgovorima svakako sam protiv (na pitanje treba li dopustiti OKK) banaliziraju i zakidaju i pravo na izbor i ljudska prava i demokratska država.
Svatko od vas može iznijeti svoju bojazan vezanu uz uvođenje prava na izbor, to ste većinom i činile, ali kada vam je netko dao odgovore, niste ih mogle prihvatiti. Stoga takva rasprava ovdje nema smisla jer se tako možemo natezati još 20 godina. Duboko se nadam da će saborska rasprava o ovoj temi biti daleko konstruktivnija.
Odgovori s citatom