Ne znam napamet sad koliko ce na ovoj stranici biti informacija, ali vjerujem da je ok pogledati. Znam ju osobno, djeca nam skupa treniraju taekwondo. Zapravo, oni trenutno zive u Wisconsinu, u lake cabin jer... su takvi. U vrijeme nastanka stranice koju sam linkala, zivjeli su u kamperu i putovali SAD-om. Ona je clan one skupine iz nekog od mojih prijasnjih postova i radi s grupom homeschooling obitelji. Njena djeca su socijalizirana, obrazovana, pametna... i svi rade sve u isto vrijeme, na nacin na koji mogu sudjelovati, na svojoj razini. Ona je, recimo, izuzetno uspjesna.

Jedan od nasih PCA (personal care assistant) zaposlenika je iz krscanske obitelji, homeschool pozadina iz religioznih razloga. Nije bio otet i zakljucan, vec se njemacko-hispano obitelji nije svidjao public school kurikulum, a niti opcije privatnih vjerskih skola (sekularnih nemamo tu u okolici, samo vjerske i to katolicke i luteranske opcije). Sad je u ranim dvadesetima, zavrsio je faks, zivi s curom... mislim, da nismo citali CV koji nam je slao na natjecaj, sigurno ga ni po cemu ne bismo izdvojili kao cudaka koji nije isao u redovnu skolu.

Jedna druga obitelj koju znam ima sestoro djece i ove godine imaju jedno na prvoj godini faksa, jednu u osnovnoj skoli, tri osnovca u homeschoolingu i pretskolca koji je takodjer doma i u programu. Otac radi, ona se bavi djecom. Njima pase. I vjerujem da je njihovo obrazovanje ok iako znam tocno oko cega se ne bismo ona i ja slozile. Naime, najstarija je na luteranskom faksu, a osnovnoskolka u luteranskoj osnovnoj. Vjerujem da kod njih covjek nije nastao od majmuna, ali isto tako mislim da su upoznati s "tom pricom".

Slazem se u potpunosti sa sirius oko samih kurikuluma po skolama. U Hrvatskoj se stvarno izuzetno puno uci na pamet i cesto je (izgleda?) svima nejasno cemu to. Od americke skole sam, za sad, dosla samo do prve trecine drugog razreda (iz prve ruke), sto je treca godina skolovanja, i to je, cini mi se, ipak drugacije od drugog razreda u Hrvatskoj. Imamo jednu pravu skolsku knjigu (kao iz knjizare) koju su nam dali i brdo papira i/ili online materijalal koje rade ucitelji. Ta knjiga je zapravo nekakva radna biljeznica. Puno je hands-on ucenja i ne vidim da se ista radi kao ucenje definicija na pamet, koje onda netko ispituje, na ovaj ili onaj nacin. Mislim da su do sad prosli objekte i subjekte i raznorazne druge bitne stvari i da se njima bave redovito, ali ne na suhoparan nacin.

Ja sam dosla ovamo s diplomom (Fakultet politcke znanosti; novinarstvo) i zapravo mi gotovo nista nije bilo iskoristivo u svakodnevnom zivotu. Jako dobro kotiram u razgovorima o filozofiji, s obzirom da sam se u vrijeme studija nacitala knjiga i knjiga i knjiga i znam podosta informacija o politickim teorijama, ali zapravo mi to uopce ne treba. Ne radim kao novinar; sve sto sam naucila o novinarstvu u HR se trenutno ovdje smatra zastarjelim. Zavrsila sam magisterij ovdje i neusporedivo je s bilo kakvim studiranjem iz HR (probala sam bila i Filozofski fakultet u Zagrebu). Opet je puno vise prakse, nista bubanja na pamet, a ono sto smo morali citati, o tome se nekako hands-on raspravljalo na sasvim drugacije nacine. Sve to skupa ni u kojem kontekstu ne znaci da u HR nema kvalitetnih znanstvenika i strucnjaka u svom podrucju opcenito, vec da ovdje (akademski) sustav onako generalno priprema osobu za rad, a ne za citiranje teorije. Uci se baratati alatima (ne nuzno busilicom; masovno nedostaje opcija strukovnih skola), vec alatima poput knjiga i drugih izvora informacija i resursima koji opcenito mogu pomoci u radu. Nema zavrsetka faksa bez prakse, a kamoli kad je rijec o magisteriju.

Puno puta, kod homeschoolinga, roditelji dodatno pripremaju dijete na ukljucenje u sustav. S obzirom da tu djeca krecu u skolu s 5 godina, nekima je draze da ostanu doma i da se dulje igraju i manje uce negdje barem do 7. godine (kad pocinje zakonska obveza u Minnesoti), a nekima cak i dulje. Do tad se recimo bave djetetovim jacim stranama i podizu samopouzdanje (nekako bih to mozda identificirala s onim sto citam o Tanji Sever), sto s druge strane pomaze djetetu da se nosi s onim sto mu bas i ne ide dobro, kad dodje za to potreba.

S druge strane, u javnim skolama se (barem kod nas) trude prilagoditi gradivo svakom uceniku. Sad smo zaglibili zbog pandemije i distance learninga u nesto s puno manje podrske, ali Kindergarten i 1st grade je bio prilagodjen. Nakon pocetne provjere, u Kindergartenu je nas sin citao iskljucivo s uciteljicom jer nije bilo nikoga na toj razini. Matematiku je radio s jos troje djece iz razreda. U prvom razredu, takodjer. Mala grupa za citanje je bila samo s uciteljicom, a matematika s jos dvoje. Sad ne cita s uciteljicom jer se ona bas i ne snalazi do te mjere s predavanjem online, ali ima dozvolu za citanje knjiga po vlastitom izboru, a ne onog sto se cita u razredu, dok matematiku nazalost klepece s ostalima jer nema resursa u ovom trenu. No to smo dopunili programom koji smo kupili online pa onda opet radi sto i kako zeli, na razini koja mu treba. U distance learningu imaju tek jedva nesto iz science podrucja pa smo opet posegnuli za vlastitim kljusetom i uplatili mjesecnu pretplatu za pokuse za djecu 10+ (to ga zanima pa sto da ne) i stize nam na kucnu adresu kutija svaki mjesec, sa svim sto je potrebno za, otprilike, dici nesto u zrak. I onda tako dopunjavamo rupe. Mala od nepunih pet se slepa za njim, pokusavam joj objasniti sto bolje mogu. Ne kupujemo njoj pokuse za 5 mjeseci (ali se trudim pruziti neke druge sadrzaje), s obzirom da nije krocila nogom u preschool od pocetka ozujka. Naravno, sve ovo je privilegija jer em si mozemo priustiti te pi**arije, em sam ja trenutno doma (bljak, ali sta's) pa se mogu posvetiti tim nekim dodatnim sadrzajima.... kad se prisilim, jer nemam interes za homeschooling (nazalost?). E, da, nema ni likovnog u distance learning, ali to nam je lako jer sam, ako nista drugo, dovoljno likovno vudrena s relativno dosta polu-formalne edukacije pa imamo svasta na raspologanju s cim eksperimentiraju kako im drago. Inace idu dodatno na satove kod lokalne umjetnice, ali nismo se usudili u vrijeme korone.

I tako, ne znam, svidja mi se sto ima svih tih opcija i sto nista ne mora biti crno-bijelo. U jednom trenutku smo ove godine razmisljali o sluzbenom homeschoolingu za starijeg i zapravo ne znam zbog cega smo odustali. Vjerojatno zbog nade da ce u nekom trenutku moci nazad u razred.

E, da, za malu sam istrazila brdo homeschool kurikuluma prije pocetka skolske godine i nasla sam nesto (kostalo je samo $30) sto je izgledalo obecavajuce, ali sam odustala jer je bilo nedovoljno. Ona ce pet godina u sijecnju, zna sva slova i brojeve, zbraja do deset (mislim), ali ne cita bas. Pise prekrasno, kad joj pomognes slovkati. Krenula sam s preschool kurikulima i zakljucila da to sto se nudilo u tim opcijama ionako radimo - setnje, rasprave o prirodi, umjetnost i glazba ako zelis (ovo zadnje ne radimo ciljano jer nisam obrazovana nimalo, osim onog sto sam pokupila u skoli i zaboravila -- slusamo muziku, ali ne upustam se u edukaciju ikakve vrste). Pogledala sam onda kindergarten, ali ni tu se u pravilu, unutar ovih homeschool kurikuluma nije ucilo citati i pisati, vec je sve bilo slicno ovom predskolskom. Eventualno se ocekuje da do kraja K-a znaju prepoznati slova. Bilo je jos par zgodnih opcija, ali te su u principu pripremale dijete za dugotrajni, visegodisnji homeschooling, sto mi nikako nije u interesu pa nisam ni pokusala kupiti materijal.

Jedna prilicno bliska prijateljica trenutno ima sina (drugi razred) i kcer (preschool razina kao i moja, 4.5 godine) u homeschoolingu igrom slucaja, zbog korone i putovanja svijetom i Amerikom koja su se otegla mjesecima zbog putnih restrikcija i slicno i stalno pise o tome. Recimo, njima je odlicno. Istrazuju prirodu i bave se arts i crafts po kurikulumu za drugi razred (isti izvor kao i moj kindergarten koji mi se nije svidio). Uzeli su neke dodatne materijale za matematiku jer taj kurikulum je uopce ne pokriva. Djeca joj stvarno uzivaju (a ona gura jer to bas i nije nesto sto je oduvijek htjela i planirala). Kad gledam njihove dane i zadatke, jasno mi je da bi me moji gledali kao da sam pala s Marsa. I to mi je sve ok. Nasli su sto im treba i ne sumnjam da ce joj sin biti spreman za treci razred sljedece godine, a mala za Kindergarten.

Nekako je sve to relativno. Ne mislim da je svatko u stanju predavati gradivo bilo kojeg razreda, ali opet je pitanje sto je zapravo esencijalno za bilo koju dob.


(Od losijih primjera, ima ih dosta lokalno koji su odlucili ovu godinu odraditi kao homeschooling. Sumnjam da ce svi odraditi odlican posao, ali s druge strane, mislim da su i sami svjesni toga jer se radi o djeci u kindergartenu i prvom razredu koja ce, vjerojatno, sasvim ok nastaviti s javnom skolom sljedece skolske godine.)