Pa ne znam bas. Mislim da to najvise ovisi o osobi. Tu kod mene ima ucitelja i uciteljica koji rade, vjerojatno, najvise iz ljubavi (bilo koji dan u tjednu) jer su, izmedju ostalog, nastavnici uzasno lose placeni u usporedbi s puno drugih zanimanja. Vecina ih kupuje gotovo sve za svoju ucionicu iz vlastitog dzepa (odnosno od eventualnih donacija i poklona koje stizu iz obitelji ucenika). Najcesce se ne moraju strucno usavrsavati subotom, istina, ali to zbog toga sto im se nudi usavrsavanje tijekom skolske godine.

Naravno, ima i onih koji rade iz tko zna kojih razloga kao, uostalom, bilo gdje u svijetu.


Kuzim ove primjere o kojima pricas i to je istina, djeci kojoj treba pomoc, pomoc stize (i) iz skole. No djecu iz obitelji u kojima nema podrske nitko ne drzi doma zbog homeschoolinga. Stvarno je zanemariv broj gdje bi se dogadjala neka patologija. Sigurno postoji, ali statisticki je nebitan. (Jasno mi je, opet, da je za nekoga tko izvuce kraci kraj statistika takodjer bitna, ali nikad nista nije svima ugodilo.)