za 2 tjedna će godinu dana. ja radim već 3 mjeseca i do unatrag par tjedana nije bilo većih problema oko mojih odlazaka iako je, kao i svi u toj dobi, jako vezan za mene. međutim, onda je počelo teško plakanje. zaljepi se za mene kao mali majmunčić i neutješno plače, a kada ga tata pokuša uzeti (on ga i čuva dok ja radim) samo pojača plakanje. suze frcaju na sve strane, krene mu curiti nosić, sav se zacrveni od muke...ja naravno isto umirem od muke...ugl, mučna situacija. muž mi kaže da to traje još nekih 10-ak minuta nakon što ja izađem i da ga ničim ne uspjeva smiriti već da on nakon nekog vremena samo prestane plakati. od početka sam se pridržavala onog savjeta da ne bježim već svaki put smireno objašnjavam da sad mama ide raditi i da će se brzo vratiti, poljubim ga i odem. prije mog posla se i poigramo skupa, doručkujemo, sisa...provedemo nekih sat vremena prije nego što odem...ali sve to ne olakšava stvar. e sad ima li netko neki trik kako što bezbolnije preživimo ovu fazu (znam da je faza, ali teško mi je gledati kako je mojoj mrvi teško)