urla kad idem na posao

[anamix]

za 2 tjedna će godinu dana. ja radim već 3 mjeseca i do unatrag par tjedana nije bilo većih problema oko mojih odlazaka iako je, kao i svi u toj dobi, jako vezan za mene. međutim, onda je počelo teško plakanje. zaljepi se za mene kao mali majmunčić i neutješno plače, a kada ga tata pokuša uzeti (on ga i čuva dok ja radim) samo pojača plakanje. suze frcaju na sve strane, krene mu curiti nosić, sav se zacrveni od muke...ja naravno isto umirem od muke...ugl, mučna situacija. muž mi kaže da to traje još nekih 10-ak minuta nakon što ja izađem i da ga ničim ne uspjeva smiriti već da on nakon nekog vremena samo prestane plakati. od početka sam se pridržavala onog savjeta da ne bježim već svaki put smireno objašnjavam da sad mama ide raditi i da će se brzo vratiti, poljubim ga i odem. prije mog posla se i poigramo skupa, doručkujemo, sisa...provedemo nekih sat vremena prije nego što odem...ali sve to ne olakšava stvar. e sad ima li netko neki trik kako što bezbolnije preživimo ovu fazu (znam da je faza, ali teško mi je gledati kako je mojoj mrvi teško)

[koksy]

Ja sam bila 100% uvjerena da isto tako nikad necu bjezat nego cu se uvijek pozdravit s njim sve dok nismo dosli do istog problema kakav ti imas. Jednom sam pobjegla i shvatila da uopce nije bilo nikakvog problema, eventualno bi pitao za mene, onaj ko ga je cuvao bi mu rekao da sam otisla raditi, u ducan il kud sam vec otisla i sve bi bilo ok. Kad bi se vratila ja bi mu sama rekla gdje sam bila i sve 5. Tako je i dan danas, a ima 3 godine, jednostavno odem da ne vidi. Takvo je dijete i njemu je puno lakse tako. A i meni. Probaj, nece nista biti ni njemu ni tebi ako jednom pobjegnes.
Ili ga obavjesti pola sata prije da ces ici raditi, doduse on je jos mali pa nece mozda shvatiti ali ce ti to ponavljanje svaki put pomoci da on ne izgubi povjerenje, dakle rekla si mu da ces ic, otisla si, i vratila si se, on zna gdje si bila i sve 5. S vremenom ce i shvatiti, jasno ako mu objasnis nekoliko puta, da moras ici raditi da bi imala novaca da mu mozes kupiti npr. autic. Nadam se da sam ti pomogla!

[mihim]

Baš sam se pitala kako je vama. Sad si me prepala. Ja radim tjedan dana i za sad nije bilo loše, tj. bilo im je baš super bez mene, al sam uvijek zbrisala dok su još spavali, ne znam kak ću u subotu u noćnu.

[lunja]

Nama se ovo ne dogadja cesto, ali kad se dogodi ja bi najradije nazvala na posao i rekla da sam bolesna.
U pravilu je to ako se netom probudila i nije se stigla pomirit s cinjenicom da ja (ili sika?) idem. Srecom, uvijek se smiri jako brzo nakon mog odlaska.
Najvise pomaze to sto tata (smiren, nakon sto otpravi mene, i samu na rubu placa) odmah krene s odvlacenjem paznje: hranjenje ribica, sto cemo danas raditi, slikovnice...
Uvijek se nastojim pozdraviti s njom (cak i ako place), poslije jos s tatom mase s prozora i salje poljupce. Pozdravljanje nam dodje kao ceremonija.
Dan ranije je pitam zna li ko ce je sutra cuvati (tataaaaaaa!mamaaaaa!). Naravno da ona ne moze upamtiti nas tjedni raspored, tek da zna da je ponekad tata a ponekad mama na duznosti.

[Anemona]

I nama se to događalo, i dan danas nakon što radim više od dvije godine, zna biti nesretan kad idem.
Hvala Bogu, nije to više ni približno tako dramatično.
Ja ne bih odustala od javljanja i pozdravljanja, jedino procijeni da li je "lakše"s brzim i kratkim pozdravom, ili s dužim opraštanjem.

[tajuska]

a joj...to je znaci sljedeca faza...

samo mogu

[kudri]

eh da, i kod nas ista stvar...naime, kad suprug radi popodne, onda je čuva ujutro i vodi tek na pola 11 u jaslice...

uglavno, kad vidi da stavljam jaknu na sebe, krene plakat, pružat ručice...

sad radim ovako: još neobučena i bez cipela, joj dam pusu, kažem da mama ide, a onda uzmemu neku igračku i krenemo svo troje igrati i onda ja odem "neprimjetno"...to mi je nekako najbolje...dakle, pozdravila se jesam ali ne skuži akd točno odem, a i meni je lakše! najgore mi je kad zatvaram vrata a ona trči prema njima i pruža ručice...e to mi je koma..tako da je ovaj način puuuno bezbolniji!

bježati na prevaru ne valja jer se na taj način ruši povjerenje...(tvrde psiholozi)

[sillyme]

Ja sam isto počela raditi ranije, kad je imala 8 mjeseci.
U principu sam gotovo uvijek odlazila tako da ne vidi sam trenutak odlaska jer bi se uvijek jako rasplakala i osobe koje je čuvaju su je teško kasnije umirile. S druge strane, ako bi samo nestala onda bi me npr. tražila po stanu ali ne bi plakala (a ako bi spavala dok odlazim onda se uopće ne bi ni sjetila mene dok nisam došla nazad).
S njenih godinu i nešto (nakon što je krenula u vrtić) sam odlazila otvoreno, tad je to već puno bolje podnosila, samo bi kratko "zaplakala" (to je u stvari neki protest), i nakon 10 sekundi bi se smirila.
S godinu i pol mi je počela samo mahati pa-pa a plače/protestira samo ako joj je baš loš dan.

Ne mislim da sam joj ostavila traume, dapače, mislim da sam napravila dobro što sam i djetetu i mojima koji su je čuvali smanjila stres zbog tog razdvajanja za koje su očito premali da mogu smireno podnijeti pa makar i razumjeli da se mama vraća. A to da uvijek dođem je jednako naučila sa i bez scena na rastanku...

[anamix]

danas je bio ok. mahao mi pa-pa na odlasku, dobio pusu i sve prošlo bez frke i suza...vidjet ćemo kako će biti u ponedjeljak nakon što opet provedem cijeli vikend s njim )

[argentina]

ja ne radim al nekad ne mogu ni na wc, tata ga cesto ne moze ni nahraniti.
samo vice mama mama.
skuzila sam da je bolje ako pobjegnem bez da vidi, a s tatom se zaigra, onda nema filing da sam ga napustila... vidjet cemo sta ce biti kad pocnem raditi, tada ce imati 18 mj.

[Lukina mamma]

Ja se spremam na posao za 3 tjedna i moja već zadnjih mjesec dana samo plače mama-mama za mnom. Kako mi nema muža preko tjedna uopće, stalno je sa mnom. Već sam navikla da smo zajedno u kupaonici, na WC-u...jer ako zatvorim vrata, urla do iznemoglosti. Sve je to jako naporno, ali se nekako nadam da će proći. Nastojim se ne sekirati oko toga.
Jer ako ne prođe, bit će veselo kad krenem raditi...

[pomikaki]

Meni je upalilo ovo:
Dok je bila mirna situacija, za doručkom sam počela priču kako sam negdje pročitala: znaš, mama ide raditi svako jutro. Pa će te čuvati baka. Pa ćete se vi igrati, jesti ćete, ići u vrt, tamo ćete raditi (sve što već voli raditi)... pa ćete ići u šetnju, kuhati ručak... i onda ću se ja vratiti. Ne trebaš se brinuti i plakati, ja ću doći poslije posla. I tako sam tu priču malo razvukla i nakitila da zvuči što veselije i pozitivnije, ali nisam očekivala instant rezultat, ipak je dijete imalo 13 mj . Nevjerojatno, prestala je plakati tog dana, možda je ponekad još tu i tamo zaplakala malo kad bih odlazila.
Ako pokušaš tako razgovarati s djetetom, moguće da neće odmah biti rezultata, ali je bitno znati da oni razumiju u toj dobi puno više nego što se čini.

[Lukina mamma]

Meni je upalilo ovo:
Dok je bila mirna situacija, za doručkom sam počela priču kako sam negdje pročitala: znaš, mama ide raditi svako jutro. Pa će te čuvati baka. Pa ćete se vi igrati, jesti ćete, ići u vrt, tamo ćete raditi (sve što već voli raditi)... pa ćete ići u šetnju, kuhati ručak... i onda ću se ja vratiti. Ne trebaš se brinuti i plakati, ja ću doći poslije posla. I tako sam tu priču malo razvukla i nakitila da zvuči što veselije i pozitivnije, ali nisam očekivala instant rezultat, ipak je dijete imalo 13 mj . Nevjerojatno, prestala je plakati tog dana, možda je ponekad još tu i tamo zaplakala malo kad bih odlazila.
Ako pokušaš tako razgovarati s djetetom, moguće da neće odmah biti rezultata, ali je bitno znati da oni razumiju u toj dobi puno više nego što se čini.

Slažem se, treba djetetu objasniti. I probati biti što mirniji ako/kad se rezultati ne budu odmah vidjeli.

[pomikaki]

Zapravo ono što sam ja čitala bili su savjeti za prilagodbu na vrtić, i nisam puno očekivala jer se radilo o puno manjem djetetu.
Osnovno je bilo ispričati štoriju gdje se dijete uvjerava da je ono što će raditi preko dana super i zabavno, ono što radi mama na poslu jako dosadno (ovo sam preskočila jer mi se činilo da tako malom djetetu ne znači puno što ja radim, želi samo da sam kraj nje, ali se može malo i pričati o tome) i kako će mama doći kući.
Najozbiljnije, prva dva dana mi nije bilo jasno kako to da više ne plače

[anamix]

hm...zgodno. baš ću pokušat pa javim rezultate