ja sam imala strašne mučnine, tako da sam odmah otišla na bolovanje jer uistinu nisam mogla funkcionirati.
imam dvoje djece od 7 godina i 3,5 godine, od kojih je starije ove jeseni krenulo u 1. razred, a mlađe u novi vrtić - sve to za vrijeme mojeg bolovanja.

kad su krenule mučnine i ja završila u krevetu, rekla sam MM-u "od sad je sve na tebi, ja ne mogu ništa. NIŠTA. samo me pustite da ležim i bljujem."

MM je bio sjajan, uistinu je 2 mjeseca sve bilo isključivo na njemu: od brige za djecu (u koju su bile uključene dakle 2 adaptacije) do brige za kuću. ama baš sve.
ja mu se divim i poštujem ga više nego ikad prije jer mislim da ja nikad ne bih preživjela da je 2 mjeseca apsolutno sve na meni: ako inače i je većina toga na meni, svejedno imam njega da uskoči gdje i kad treba. a on nije imao mene da uskočim jer nisam izlazila ni iz kreveta ni iz sobe

plus što su djeca s njim to pgenijalno proživjela, ne znam što je radio , ali nisu bila ni nesretna, ni ljuta, ni tužna što mame zapravo nema, sve je prošlo totalno ok.

tako da ti predlažem da uključiš muža kolko god to možeš. i da odeš na bolovanje.