draga romana...iako bih to najradije htjela, ne mogu ti reći: bit će sve dobro! jer to nezna nitko, ali se iskreno nadam i vjerujem da će biti!!!
i sama prolazim sve to ali sa mamom (znaš i sama)...strepimo zajedno prije svake kontrole, zahvaljujem za svaki dan koji je sa nama...teška je to borba, iscrpljujuća ali ne i nepobjediva...nedavno su me ohrabrili razgovori sa nekim prijateljima...mami prijatelji prije 11 godina izrezali pola želuca, odustala od kemoterapije na pola puta, rekli su: imate najviše 5 godina života, eno je žive i zdrave...a i sestrična mi ispričala da je nekoj našoj rođakinji prije 17 godina izrezana dojka i nakon toga je prošla još nekoliko operacija i eto, već 17 godina hoda majčicom zemljom i živi zdravo i sretno!
najbitnije je da TI i svi oko tebe budu jaki! da vjeruješ u sebe, svoju borbu i snagu čovjekove želje za životom! imaš toliko razloga za to!! puuusu i zagrljaj ti ogroman šaljem!!!![]()