o daaaaa - čak sam prvi puta namazala moje mini trepavice nakon što su ponovo izrasle
o daaaaa - čak sam prvi puta namazala moje mini trepavice nakon što su ponovo izrasle
Bože, Romana moja (na brzinu sam pročitala članak na ovom linku),
ne mogu vjerovati čega sve ima!!!
(Pretp.da si skužila da sam ja zbilja "hlebinska škola",
Generalićka samo takva, kao da nisam s ovoga svijeta...)
Ali, TI se tu, na Rodi, ne trebaš dokazivati - svi smo tu na tvojoj strani
Puuuusaaa veeeeelikaaa!
P.S. Tako bih rado s tobom popila kavu, od srca!
Posljednje uređivanje od Teica : 25.11.2011. at 13:24
Romana, super izgledaš! I evo još ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
rasplakala si me...znaš da tebe i žene poput tebe trebao tu na zemlji!!
samo da znaš!!!
p.s. mamika je dobro (bila ovaj tjedan na kontroli), svi se potajno veselimo!! za mjesec dana idemo u poljsku sestrični na svadbi (ona joj je poput prve kćeri jer je starija od mene, pa je puno vremena provodila snjom, pazila je dok se rodila...sad joj taj izlet poklanjamo za 55.rođendan, koji je nedavno proslavila!) i da, ja isto trebam svoju mamiku da mi čuva i drugu dječicu koju planiram imati!
zato da vam slučajno nije padalo na pamet išta!![]()
![]()
ma super izgledaš zbilja,takvu te pamtim s te rasprodaje iz tvornice
i hrabra si,prava žena stijena![]()
drage moje .... inbox će mi eksplodirati
ne stignem svima odgovoriti pa eto za one koje me pitaju isto pitanje - da, blokiran mi je tekući račun
tako da sam otvorila tekući na Ivana, Maria i Luku - Ivanov je za sada jedini aktivan ( od Maria i Luke čekamo kartice )
a podaci su :
Ivan Dubajić
Brune Bušića 36
Zagreb
Zagrebačka banka
2360000-3239492545
cool tekuci racun za mlade
hvala svima ... znate da nemogu naći riječi kojima bi VAM zahvalila
što će te mojim klincima uljepšati ove blagdane kao i prošle godine
i kako kaže jedan moj obožavani kantautor ... Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u riječi
Nemam riječi za tebe,, svako malo čitam ovu temu i uvijek me dirne tvoja priča. želim ti od srca i najiskrenije svu sreću i da sve ovo kroz što prolaziš brzo bude iza tebe, da nastaviš živjeti u zdravlju i miru sa svojom obitelji. Baš si jaka i posebna.
jako mi je zao ovo sve cuti...drzi se budi jaka...
Dali se na navedeni giroracun potpora iz inozemstva moze doznaciti? Ako je ok, postiraj mi SWIFT ili IBAN code.
Napisi mi podatke o kojem HP racunalu se radi, mozda mognem nesto izmudrovati.
Sve najbolje.
Davor
Marival, obriši inbox, pokušavam poslati pm
DavorS - molim te javi mi se na marival3@gmail.com ili skype - romana-3
ne mogu ti ovdje poslati PP
Romana, čitam te stalno, pogledala sam i prilog, stvarno si super.
I Tomislav iz udruge "Mali Zmaj" je simpatičan dečko, vidjela sam ga nakratko kad je došao kod nas po neku robu koju sam spremila, super da su se umrežili i da provjeravaju te profesionalne žicaroše.
Pratimo te i podržavamo dalje, svima trebaš ovdje dolje, dobro si rekla!![]()
Marival, stvarno si komad! čovječe, kako ti je super ova kratka frizuraDrži se draga ~~~~~~~~~~~~~~~~
Posljednje uređivanje od anchie76 : 28.11.2011. at 17:01
jedva čekam da ti se snaha ulogira!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~![]()
E sad imam i sliku i tekst i govor! Još fali kava(noktiće sam ti skužila još na slici u novinama
)
Posljednje uređivanje od Optimist : 28.11.2011. at 18:40
e da .... i ti noktići koje meni moja Duda radi gratis ... jer zna da je to sitnica koja me razveseli i prekrije ružne crne mrlje od kemoterapije .... tj. ja joj glumim model ako treba nešto za svoju internet stranicu ili ako isprobava nove gelove .... i ti noktići su izmamili sumnju hrvatskog naroda pa su odmah zvali NOVU - TV .... tj. novinarku da pitaju kako ja nemam novaca, a idem na geloranje noktiju ah ... što reći ...
ima moj Luka i jaknu tj. dvije jakne - jednu Nike, i jednu Champion ... ali su 8 godina stare iz doba kad smo imali za normalan život, kad ja nisam dobivala crkavicu od bolovanja ... kad svega ovog što nam se kasnije izdogađalo nije bilo .... i to je naslijedio od braceka, a baka je to marljivo čuvala - tako da kad vidite Luku u tim jaknama znate da imamo para pune vreče
p.s.
hvala svima na vibrama i srčekima
marelice ... pa jedino ovdje će i moći naučiti biti prava mama
anchie... odoh ja u manikenke ... sam da se pofarbam - al se bojim da je i to luksuz
nena - jabuka ... ekipa malog zmaja je stvarno super i imaju srce ko kuća
pa vas i ovdje molim ako imate viška slatkiša, igračaka, hrane ... javite im se jer ste 100% sigurni da će doći u prave ruke ...
optimistice - držim te za rijeć " kava "
odoh se zdrogirat ... samo sam ih 9 popila danas , još 7 ... bljaaaaaa
Onda idemo u najskuplju birtiju s najskupljom kavom pa nek' nas i tamo poslikaju i kažu - gle ih, sve se nema
Dobar tek s tabletama, zamišljaj da su najukusnija hrana na svijetu - one nam te liječe![]()
joooooj ovo moram odmah podjeliti sa vama ...
tekst je napisao prijatelj od mog Ivana
i sad u garaži gdje vježbaju, - komponiraju muziku
i sad se ja cmoljim .... i neka mi netko kaže da naša djeca nisu naše najveće blago
i da sve ono što im pružimo vračaju stostruko
1
Bolest uzela je maha
Ima li što gore od raka
Nikad nema predaha
Nikako doči do zraka
2
Teški dani slijede
Mi smo tu za tebe
Potrebna je borba
Potrebna je snaga
zbog nas i zbog sebe
jer mi smo tu za tebe
Ref
Spas više nije stranac
Više ne postoji lanac
Uvijek postoji nada
riješit ćeš se tog' gada
3
Mi smo tu za tebe
vjeruj nisi sama
Ovo je svijetlo a ne tama
Ovo je tišina a ne galama
Ref
Spas više nije stranac
Više ne postoji lanac
Uvijek postoji nada
riješit ćeš se tog' gada
3
Mi smo tu za tebe
vjeruj nisi sama
Ovo je svijetlo a ne tama
Ovo je tišina a ne galama
Ref
Spas više nije stranac
Više ne postoji lanac
Uvijek postoji nada
riješit ćeš se tog' gada
4
Teški dani slijede
Mi smo tu za tebe
Potrebna je hrabrost
Potrebna je želja
zbog tebe i zbog njih
zbog nas i zbog svih
Uvijek postoji nada
nemoj stati, kreni sada
Ref
Spas više nije stranac
Više ne postoji lanac
Uvijek postoji nada
riješit ćeš se tog' gada
.................................................. ....
to su prijatelji mog sina ... to je naša budućnost i to je moja nagrada
Svaka bolest se ušulja lagano... gotovo neprimjetno u naše živote i sruši sve..... ima snagu najgoreg čudovišta iz naših noćnih mora...oduzima životnu radost...razara i uništava svaki komadić naše duše.. nemilosrdno odnosi živote....ali ja joj se ne dam....borim se...i boriću se dok dišem....imam tisuću razloga za to....
I da ....ja se uopće ne bojim svoje bolesti...kao nekada......Prije sam se pitala...zašto baš meni se to dogadja...i trebalo mi je puno vremena da shvatim da nitko od nas ne bira svoju bolest i da je bolje da je prihvatim takvu kakva je i da se borim svim raspoloživim sredstvima protiv nje....
Teško je..dakako.....i samo oni koji se bore s njom znaju koliko ju je teško pobjediti....borba zahtjeva neizmjerno puno snage i energije...i opet velim..teško je ali nije nemoguće....bitka po bitka...pa na koncu možda dobijem i rat...
Imam ja svoju ljubav ..svoju obitelj...prijatelje....koji su uz mene...koji me vole...bodre...jest da je moja borba očajno teška ali kad vidim i osjetim u svim mojim dragim licima ponos što me imaju tako hrabru....kad vidim kako strepe nadamnom svojom brižnošću i pažnjom....isplati se....vjerujte mi......♥
Plačite....vrištite...urlajte od boli...ali ne odustajte...nikada...jer moguće je pobijediti bolest...pa makar na kratko vrijeme....a kada se i ako vrati...bit ćete dovoljno snažni da se ponovno uhvatite u koštac s njom.....Ja se ne dam.....znam da moram izdržati.......a onda...jednog dana postoji nada da ću je se zauvijek riješti.....bilo to moguće ili ne.....želim se nadati....
A za kavu, molim da se poštuje red prijave!
Moja malenkost se prva prijavila tj. napisala da bih taaaaaako radooo
popila kavu s tobom!
![]()
joj, Marival, klinci su divni
to sada žicaju mislost za buduće snahe, kupuju tvoju naklonost.
rei im da su manipulatori!
naježila se čitajuči.. i sad mi apricot uništi dojam s manipulatorima![]()
![]()
Pjesma je mrak, moja kćer bi rekla precool
, sad nije dovoljno samo cool, već je nešto prekul
ne želim biti zločesta, ali samo želim prenjeti komentar mog muža, koji je eto u tom prilogu na novoj prokomentirao tvoje nokte, i znaš koliko god te razumijem i svaćam situaciju u kojoj si i više nego što misliš, eto ljudi to primjete, a svi znamo koliko koštaju nokti, a niko ne zna da su poklon od nekog...
ja ih recimo nisam uopće skužila, ja takve stvari ne primjećujem...i nisu mi nikakvo mjerilo koliko ko ima ili nema novaca i na koji naćin živi.
žalosno je što smo jedan dan normalni građani sa normalnim primanjima a drugi ni krivi ni dužni dovedeni do ruba bankrota...
kata draganišta zločesto nisi rekla niti tvoj mužić ... ja to razumijem
... vjerojatno ste primjetile da imam i zlatne naušnice ( poklon mog mužića kad sam rodila Ivana) i lančić zlatni ( kad sam rodila Maria )... i srce zlatno ( kad se rodio Luka ) ... i to je nešto što ide samnom u grob i da živim kao beskućnik to je nešto što nikada, ali nikada nebi prodala ... ( od klinaca pokloni za krštenje davno su otišli u otkup zlata jer to ionako ne nose )
da ... žalosno je to što imamo takav sistem u državi kada ti je najteže i kada se doslovno boriš za život još ti natovare 100 problema .... i postaješ bespomoćan ( nikome nikad ne želim da proživi - dabogda imao pa nemao ) ... a eto to je moja stvarnost
vjerojatno sam i pogriješila ( mada je moje mišljenje da nisam ) što sam otvorila svoje srce i svoja vrata ljudima koji mi žele pomoći ... prije nego što bi bila na samrtnoj postelji ... kako se desilo preminuloj - ines habek, ani rukavini, iztoku pucu, ivi bagić ... koji su pomoć molili i dok je pomoć stigla nije im pomoglo ( ovo su javne osobe pa sam ih nabrojala jer ste svi čuli za njih ... a koliko ima žena anonimnih .... majki, sestara, baka, prijateljica ) ...
jer uz vašu pomoć dragi moji ja sam nafilana lijekovima za imunitet, matičnom mliječi, medom i lijekovima za lakše podnošenje kemoterapije
mjeseci i mjeseci su mi trebali da prvo sebi priznam da trebm pomoć ... pa onda opet mjeseci da javno progovorim o tome ... i nije me sram i znam da oni iskreni mi neće zamjeriti
jer tko mi je kriv što imam troje djece koji imaju svoje potrebe, ko mi je kriv što sam kad sam mogla prodala manji stan i kupila veći, tko mi je kriv što sam digla kredit za stan, ko mi je kriv što imam nepokretnu prabaku sa alzheimerom i što mora biti u staračkom domu, jer ja ovako bolesna i moja mama bolesna nemožemo skrbiti o njoj
.. sve to ispada da sam si sama kriva ?!?!?!
i sada kad mi male stvari čine zadovoljstvo opet nevalja
i još sada nakon više 6 mjeseci bolovanja dobijem dopis da prikupim papire za invalidsku penziju ( koja bi iznosila od 500 - 700 kn ) ... jel to normalno ? država me već otpisala ... ma neće ( sad bi opsovala )
isprika ako sam bilo što rekla što je zasmetalo nekome ... nisam ništa loše mislila - što srce kaže ja sam napisala ... eto
šaljem svima veeeeeeeeeliki![]()
svi mi koji smo vidjeli te nacifrane nokte (meni su grozni, ali znaš mene) moramo biti svjesni da svi mi, i zdravi i bolesni, moramo imati neke svoje odmake od stvarnosti, od teških trenutaka.
i još više dati kredita vama kojima je svaki dan borba.
ma nek je tih tvojih kandži, iako smo zbog njih na rasprodaju uvele kontrolne šifre.
tko je više mogao pratiti koji nokat lupa koji broj.
to se otelo kontroli!
Svejedno, nokti, frizura, bilo kakav detalj, ljudi to zapažaju...
No, treba se sjetiti da se tu (kao ni u masu drugih slučajeva oko nas) ne radi o ljudima koji od početka žive u nekoj kolibi, njih devet se slika ispred nje, majka obavezno bez zubi, obavezno, to je detalj koji mene osobno najviše živcira, znam da su novi zubi skupi, ali trebalo ih je popravljati dok nisu poispadali, kod "socijalnog" zubara, i on to može srediti kad se ide na vrijeme.
Ali ne, treba imati i taj "bezubi" detalj da bi ljudi povjerovali da ti je vrlo teško.
Kod marival mi je odmah u startu bilo jasno o čemu se tu radi.
O jednoj prosječnoj, normalnoj obitelji, kakvih je većina, koju su bolest, bolovanje, rapidno smanjenje prihoda, financijski dotukli do krajnjih granica.
Meni bi se to isto dogodilo, kad moram popraviti auto nakon sudara ili imamo svadbu u bliskoj rodbini gdje treba dobro podmazati to nas izbaci odmah iz kolotečine jer možemo nekako gurati redovan život, ali izvanredne stvari ne. Jedva.
Troškovi uz liječenje su golemi, pa gledali smo u dokumentarcima kako su ljudi u Americi zbog liječenja ostajali bez kuće, bez ičega, a nismo ni mi daleko od toga.
nena draga ... baš o tome smo novinarka i ja dugo pričale - teško je nekome shvatiti razliku tj. sličnost
pa poistovjećuju i sude ... ali 100 ljudi 100 čudi ...
postoji jedna slična obitelj ... 11 djece ( jer tako im bog da ) i bili su tada bez struje i vode ... najfascinantnije je što su se dvije nastarije kćeri već udale i žive u istim nemogućim uvjetima ... ali kad smo pričali - to je njima normalno, ne znaju za bolje i ne traže puno, neznaju ni svoja prava što se soc. pomoći tiče ... imali su par kokošaka, pajceka, tatu koji po selu radi raznorazne poslove i tako privredi koju kunu - poslala sam im ono što moji dečki više ne trebaju nešto igračaka, knjigica i odjeće ... i sigurna sam da ću i dalje pomagati jer vjerujem da je ovo moje stanje trenutno
i u jedno sam uvjerena - dobro se dobrim vraća !!!!
marival, gledala sam prilog, baš mi je bilo zanimljivo
svidjeli su mi se ovi ljudi iz udruge, zbilja sam dobila volju da im nekako pomognem i pošaljem ako iskopam nešto što mi je viška
a i tvoje sam lice sad povezala s pričom
a pjesma, klinci su sjajni![]()
čitam već mjesecima, pogledala sam prilog, ali ovo me ponukalo da se javim
sigurno nisi pogriješila, kad sam gledala prilog razmišljala sam koliko hrabrosti je potrebno da izaći pred novinare i na televiziji javno sve reći. Ne potcjenjujem broj ljudi koji čita forum, ali možda je nekako lakše bilo ovdje napisati prvi post na ovom topicu jer razmišljaš "pa to su moji ljudi".
Ali pred televitiju, pred stotine tusuća nepoznatih koji će uočiti tvoj zlatni nakit i tvoje nokte. Podsjetila si me na moju mamu, i ona sad ima kratku frizuru i ona je preboljela rak. I ona je sa 8000 plaće i dvoje djece koje rade digla neke kredite i još dio dala nama da se skućimo, računajući da ih može par godina otplaćivati jer, pobogu, pa ima 8000.
Naravno, kad te država sreće na one 4000 (koje nisu male, ne mislim da je to sitan novac) odjednom više nemaš ni za kruh jer niko ne poštuje onu trećinu (je li trećina promanja) koju ti mora ostaviti za život.
E, ta ista, moja mama, MENI NIJE REKLA DA SE ZADUŽUJE U DUĆANU ISPOD KUĆE I DA NEMA ZA KRUH. Da me ne zabrinjava. Kad sam to saznala, ja sam je tila ubiti, ako rak već nije. Teško je opisati i moju nemoć u toj situaciji, a kamoli njenu.
Onda mogu zamisliti koliko hrabrosti treba za izaći pred stotine tisuća ljudi koji će tražiti zamjerke i vidjevši nokte reći: "Ajde pa nije joj baš tako teško, vidi joj kanđe." Možda je tako lakše. Odmah se ogradiš i nemaš grižnju savjesti što nećeš pomoći.
Čuvaj se.
Mislim da sam te vidila jednom na Institutu, ali mi je bilo blesavo prići, sad vidim da sam ipak trebala.
Bit će sve u redu. Čuvaj se
Kad sam vidjela tvoje nokte znaš što mi je prvo prošlo kroz glavu - ajme, to joj je vjerojatno ono jedna jedina stvar koje se vjerojatno drži ko luda, koja joj daje osjećaj normalnosti.
Ja se sjećam sebe kad sam rodila.. ono život mi se naopako preokrenuo i ja sam uporno imala dugačke nalakirane nokte svaki dan. Muž mi se čudio, svi su mi se čudili - ono "pa kako presvlačiš dijete s tolikim noktima? jel ti ne smetaju?". Meni nisu smetali uopće. Neispavana sam bila, ali nokti su mi bili njegovani, dugački i nalakirani
I onda s odmakom kad sam pogledala (nakon što sam ih odrezala), skužila sam da mi je to u datom trenutku davalo osjećaj normalnosti - sve mi se izokrenulo, i da sam još i te nokte morala odrezati valjda bih iz kože iskočila koliko mi se život promijenio. Ovako sam ja imala neku konstantu koja mi je davala osjećaj da je sve normalno.
Apsolutno mi je sve bilo jasno kad sam vidjela tvoje nokte <3
rossa... upravo to ... štitila sam svoje klince koliko sam god mogla i to pokušavam i dalje zato sam se na ovo sve i odlučila ... jer nisu oni krivi što je mama bolesna i dobije 2300 kn jer mi od prosjeka države daju 70% i onda od toga oduzmu ratu kredita 1990 kn cca premalo za režije ...
trudim se da im život bude normalan kao većini njihovih vršnjaka ali sretna sam posebno što su skromni i ne traže ništa više od onoga što im je neophodno .... makar ivanovo društvo izlazi u razne klubove on zna da za to nemamo novaca i ne traži uopće , druži se sa dva tri najbolja prijatelja i u potpunosti razumije u kakvoj smo situaciji čak se i slikao samnom za prilog koji je izašao u 24 sata ... dokaz je i ova pjesma koju su njegovi frendovi napisali i sad pokušavaju da se nađe neki prostor gdje bi mogli napraviti humanitarni koncert ( o tome javim kad dođe vrijeme) ... mariu je malo teže prihvatiti situaciju i vidim da mu smeta što sam javno progovorila o tome ... pokušavam mu objasniti i nadam se da mi neće zamjeriti - on kao da se boji što će škvadra reći .... neznam .... teško mi je još ući u njegove misli jer je naspram ivana sa kojim vrlo otvoreno pričam, mario zatvorenija osoba i sve to proživljava u sebi ( bojim se da i ovaj tlak koji mu je povišen i dalje ima veze sa njegovom nutarnjom nervozom .... )
Luka još ne kuži ... što je i normalno za devetogodišnjaka, ali sve zna o mojoj bolesti prilagođeno svojoj dobi i sretna sam jer sam to uspjela
najslađi mi je bio kad sam bila čelava ... znao mi se baciti u zagrljaj i reći daj mi đir
i kad je sav važan objašnjavao svom prijatelju koji mu je onako podrugljivo rekao ... " kaj ti je mama čelava " a on mu je objasnio da mama ima karcinom i da je to od jakih lijekova, ali da će mami ponovo kosa narasti ... i to je izgovorio bez trunke drhtaja u svom glasu - jasno i ponosno
anchie.... upravo to ... to je jedan jedini mali dio koji me veseli i koji mi daje osjećaj normalnosti
ne kupujem torbe, cipele, šminku, parfeme, i nimalo nisam tužna jer mi od toga ništa ne fali ... zato odem mojoj Dudi na nokte, ona se poigra idejama i bojama i neprocjenjivo mi je tih sat dva u njenom društvu pa još kad su rezultat moji fensi šmensi noktići .... sreći nema kraja
na kratko ... bijeg iz stvarnosti
hvala svima ... neizrecivo i beskrajno hvala što me razumijete
A ja sad idem gledat prilog ponovno jer me zanima kakve to nokte imaš
![]()
Marival,
samo da te pozdravim i posaljem ti puno pusa...
sve ima svoje, i vatra i led , u kap se spoje i cemer i med... sve ima svoje, vrlina i greh...tuge postoje da bi prizvale smeh![]()
Propustih prilog - nisam znala da će biti...
Pliz, dajte mi neki link da pogledam!
Romana, jesam negdje napravila grešku u koracima ili me ipak stavljaš na listu za kavu
(čaj, sok...)?
Kao i uvijek, veeeeliku pusu ti šaljem!
Posljednje uređivanje od Teica : 30.11.2011. at 03:05
Marival, dok sam ja bila sa E. na operacijam u Njemačkoj (u jednom sređenom društvu gdje su bolesni ljudi i djeca zbrinuti sa svih strana) u kuću za roditelje su dolazili povremeno volonteri koji su obiteljima (majkama, oćevima, braći , sestrama u pratnji bolesnog djeteta) nudili besplatno šišanje i frizure. U sklopu bolnice je postojao privatni salon za masažu koji je majkama i oćevima smještenim u kući za roditelje davao ogroman popust za tretmane opuštanja i masaže.
Dugotrajna bolest nije samo bolest tijela, i duh treba hraniti . I treba živjeti normalan , ispunjen život koliko god se može. I baš je lijepo vidjeti i čitati da imaš prijateljice koje ti žele i mogu pomoći da život izgleda normalno.![]()