eeeeeeee di smo mi od toga ... u našem narodu ( čast izuzecima ) je stav da čim si bolestan moraš biti nepofarban, blijed, mršav, zapušten
u njemačkoj inače kad oboliš od karcinoma dojke ( za to znam jer je od kume sestra prošla istu moju priču ) od države dobiješ potporu ... a o odnosima pacijent - liječnik da ne govorim
kod nas .... samo si jedan od nizu u njihovoj statistici ... i jeftinije je pokopati nego liječiti![]()
Ja sam pogledala prilog, ali bogme nisam uočila ni lančiće niti nokte. I neka ih imaš- pa mora te nešto veseliti. Pa iako je čovjek bolestan ima pravo uživati u nečemu. Ispada da u našoj vrloj državi možeš samo rintati i šutiti, a kad to nemožeš tko te šiša! Ma fuj!
Kaj stvarno MORAŠ u mirovinu po sili zakona. Pa zar ne možeš ostati još na bolovanju i vratiti se na posao kad ozdraviš? Pa onda ćeš biti skroz sposobna za rad!
ma neću u mirovinu narafski ... ja vjerujem da idem raditi za tri mjeseca nakon ove runde kemo
samo sam vam to napisala da se vidi milina naših zakona :/
Draga Marival,
Pratim tvoju priču i svratim ovdje redovno…ostavim ti koju dobru želju
Iako se ne poznajemo osobno, ali imam dojam da te poznajem…preko foruma, Rode, prijatelja…
Preko bolesti koju sam prošla s mamom prije 3 godine...
Preko sadašnje situacije...
Meni je smiješno što netko, bilo tko može gledati na tvoje nokte, to što si se dotjerala, što imaš lijepu frizuru…
Meni je to prekrasno…jer si borac i ti i tvoja obitelj…
Slažem se sa svime što su cure do sad napisale …
Urediti sebe i svoj životni prosto…u okviru svojih mogućnosti je stvar životnog stava, a ne uvijek novaca. Eto…tu su prijatelji…nešto što smo imali prije dok je život bio drukčiji, nešto dobijemo itd.
Meni je to poznata situacija…bolestan muž koji je ostao čak i bez naknade za bolovanje…jer mu je firma propala…nezavidna situacija. Znam što znači ne dati se, veseliti malim stvarima…onima koje si možeš priuštiti. Znam kako se dobro osjećaš kad iz ormara izvučeš stvar od prije koju godinu kad je sve bilo ok i koja je još uvijek lijepa, kad se obučeš, napraviš frizuru i osjećaš se na trenutak da je sve kao i prije.
Vi ste normalna, do jučer situirana i prosječna obitelj koja se našla u teškoćama…
Zašto bi mijenjala svoje navike i potrebe…želje?
Sutra, za koji mjesec ili godinu…mora ponovo sve biti dobro i sve to neće biti problem.
![]()
BHany ... hvala ti od srca ... to je ono što mi treba ... a zato sam i ovdje i djelim sa vama dobro i zlo ... vi ste ovdje moja ogromna snaga ... neopisivo nešto ... makar virtualno ali vjeruj mi da je iskrenije i prisnije od mojih nekih licem u lice prijateljstva ...
što da ti kažem kad me dvostruka kuma ne nazove ni jednom od moje operacije ... prvo vrijeme sam se ja njoj javljala
pa sam odustala ...
a iskrenost mi je najvažnija ... jer neznam drugačije i u nevolji se vide pravi prijatelji makar i virtualni
ljubim vas sve ... a danas sam posebno sretna jer sam vidjela moje predrage " stare " RODE
Ponekad nakon tvojih postova steknem dojam da sammeđu ovim ostalim virtualnim
![]()
Možda dobro dođemo mi tebi, ali, bome, kad nas ovako nahvališ, i ti nama
Dižeš nam moral![]()
Samo da te pozdravim i podržim, drži se i budi hrabra.
Htjela bih se osvrnuti na ovo što si napisala o stvarnim i virtualnim prijateljima jer sam primjetila da si to i ranije spomenula. Djelovalo mi je čudno, čak nemoguće, a opet, čujem od više ljudi kako se to događa - kad čovjek upadne u nevolju, dotadašnji prijatelji se ne pojavljuju.
Poznajući ove moje, njih nekoliko najbliskijih, zaista mi to djeluje nemoguće, no sjetila sam se kako je jedna moja prijateljica, kad smo jednom pričale o teškim bolestima i teškim situacijama, rekla da ona jednostavno ne može ići kod ljudi u bolnicu ili kod nekog tko je teško bolestan jer postane "glupa, tupa, nesposobna za bilo što pametno reći" pa jednostavno bježi jer se ne snalazi.
Inače je odlična pa mi je to bilo čudno, ali, eto, ljudi su takvi, ne snalaze se. Kad sam ja imala neke ozbiljne probleme u trudnoći i loše prognoze za dijete, ona me je zvala, ali sam skužila da je ženska u daleko većoj komi od mene. Kasnije, kad je sve dobro prošlo, rekla mi je da me je jedva zvala, ali bi ju to izbediralo, samo se čudila kako je to ona u bedu, a ja ne.
Kad se moja kolegica s posla i prijateljica teško razboljela, svi smo nekako pokušali priskočiti u pomoć, ali najviše psihički jer financijski tada nikako nije moguće nešto napraviti bez podrške puno većeg broja ljudi.
Tada ni Herceptin nije išao preko osiguranja pa je i za to trebalo skupiti novce. Morala je priskočiti firma jer mi to nismo nikako uspjeli.
Ja sam uplatila koliko sam mogla, koliko i svi drugi, kao da sam neki virtualni prijatelj, a ne stvarni jer da sam ja njoj odnijela 2000 kuna ona mi to ne bi htjela uzeti jer zna kako živim i da je nemoguće da ju ja, ili bilo tko od bliskih prijatelja, izvuče finacijski iz takve situacije kad ne možemo izvući ni sebe.
No, ne bih zbog toga nikako podcjenjivala te "stvarne" prijatelje u korist virtualnih niti njihove dobre želje i namjere.
Samo, tada je zaista svim nama bitno ovo "šire društvo", daleko širi krug ljudi jer ih treba jako puno priskočiti ako se misli bilo što napraviti, s malim doprinosom, onolikim koliki se može, ali samo se tada skupi.
Uski krug rodbine i prijatelja može samo sve svoje rasprodati, a šta su onda dobili?
Zato podupirem sve masovne akcije za pomoć ljudima, preko medija, ili foruma, koliko god ih bilo, što god čovjeka takne u nekom momentu, bilo koja priča ili nečija sudbina, neka reagira, malim potezom, ali neka reagira, smatram da je s nekim razlogom baš tada upalio TV ili baš taj dan pročitao neki tekst u novinama ili baš pročitao neku priču na forumu.
Priča ima puno, ali ne mora se reagirati na sve, dovoljno je bar na neke, netko drugi će pokriti ove druge.
Možda ti isti prijatelji iz RL koji, kao, ne reagiraju dovoljno dobro kad je netko bliski u potrebi, reagiraju isto na nekog virtualnog.
Nekim ljudima je to lakše. Lakše im je slati pomoć u Afriku nego odnijeti pola ručka prvom susjedu. Ne mislim da je to ispravno, ali je jednostavno tako.
Pod ovim ne mislim opravdavati to što netko ne nazove telefonom i ne razgovara s bolesnim prijateljem ili kumom, to mi nije baš jasno, ali tko će znati što je tim ljudi u glavi. Možda stvarno misle da bi nešto trebalo vrlo konkretno pomoći, a ne može se i šta će sad samo zvati.
Nije to uopće opravdanje, samo pokušavam dokučiti zašto je toliko lakše slati pusice i srčeka preko foruma nego otići u goste nekome koga dobro poznaješ.
Možda uvijek misle da smetaju, možda ovo...ono...ne znam...
Možda netko tko ti ovdje daje super podršku nije sposoban to isto napraviti svojoj prijateljici face to face. Tko će znati.
To ti govorim da ne budeš previše razočarana u te prijatelje koje spominješ iz RL, ali ni previše zanesena ovima virtualnima.
Sve to ima svoje, lakše je pisati nego djelovati, a opet, pomoć, podrška, otkud god stigla, znam da ju čovjek cijeni.
I mislim da ju treba cijeniti, bez takve podrške svi možemo propasti kad se nađemo u nevolji.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 01.12.2011. at 10:03
Marival, draga, tako mi je bilo drago vidjeti te jučer.![]()
Nena- Jabuka .... da u mnogočemu si u pravu
ali ja sam ti tip koji prema svemu krećem - kako bi bilo meni i što bi ja učinila u takvoj i takvoj situaciji ... znaći zato kao prvo ne tučem svoju djecu jer prvo zamislim sebe da netko duplo/troduplo veći i jači stane iznad mene i tuče me ... ne silim ih jesti ono što neće ili nevole, u trgovinu kad idemo nema bacanja na pod jer nešto žele već se prije dogovorimo što ćemo kupiti - prosjenim, stavim u mislima sebe u tu situaciju i napravim kako mislim da je najbolje ( naravno ovo su ti samo primjeri da me razumiješ što bi htjela reći ) ....
isto tako je i sa sprovodima, bolestima, ljudskim nevoljama ....
ako nešto teško podnosim ( posebno sada dok sam bolesna ) lijepo objasnim da mi je problem, ako mi je nešto problem
ali ne bježim od njih ( recimo na sprovode ne idem od kad sam oboljela ... vjerojatno time nešto sebi govorim )
ali čujem se sa svim prijateljicama koje sam upoznala u bolnici koje su oboljele od karcinoma kao i ja ...
ali me recimo nervira kava sa jednom mojom susjedom i to izbjegevam jer ona samo priča gdje je i što je kupila, svaki dan u novim krpicama, gradi po kući ormare po svim zidovima jer više nema gdje sa robom i cipelama ... i to sam joj iskreno rekla
sorry ali očito su nam prioriteti i interesi u životu trenutno različiti - čemu da mučimo jedna drugu
i smatram da su mi RL prijatelji ovi ljudi ( žene, majke, kraljice ... tate) koji su neki djelomično, a neki totalno virtualni prijatelji - poznanici .... da bi oni slali srčeka i pusice uživo
ali vrijeme je takvo da smo se svi nekako otuđili, svima je strka, zbrka, borba .... a moderne tehnologije preplavljuju nas sve više i više ... pa je jednostavnije i jeftinije poslati poruku na face ili forum ... ali bitno je da znamo da smo tu jedni za druge .... inače zamisli ja bi cijeli dan bila na kavama, šetnjama, telefonu dok bi čula i vidjela cca 10-50 ponekad i 100 prijatelja koji pogledaju ovaj moj topic ( pa dosadili bi si hahahahaha ) ..... ovako - svima, sekunda posla ... tko mi želi nešto reći , napiše, tko ne virne samo kakva je situacija i javi se nekom drugom prilikom ... ali znam da sam u mislima i molitvama mnogih i to mi je super i to mi daje dodatnu snagu ...
pusa![]()
ma znam, nema frke, to sam pisala u kontekstu što netko zamjera marival što njeguje notke. A meni su valjda zubi ono nešto što ne mogu nikako probaviti, da mi sad neki prednji fali. Valjda bih prvo kad bih dobila neku donaciju stavila taj zub, ne bih se slikala za novine ili Tv bez zuba ni pod razno. No, nebitno je to, to sam ja, pacijent, zanemarite
Već se nekoliko puta vraćam na ovu temu, uvijek sa nekom knedlom u grlu i pitanjem kako bi se ja nosila u takvoj situaciji.
Bojim se ni približno hrabro kao ti i zato ti se divim. Očito puno nas misli na tebe jer si nas dirnula svojom iskrenošću i toplinom...Uglavnom želim ti što brže potpuno izliječenje.
..:"ovako - svima, sekunda posla ... tko mi želi nešto reći , napiše, tko ne virne samo kakva je situacija i javi se nekom drugom prilikom ... ali znam da sam u mislima i molitvama mnogih i to mi je super i to mi daje dodatnu snagu ".......
...da...tako je.....1000%...![]()
~~~~~~~~~1
~~~~~~~~~~~~~~~~~2
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~3
Marival, drži se....
Puno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Marival! Jesi počela piti drugu turu lijekova?
Drži se ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~!
samo da se javim
gutam tablete .... nuspojave počele - popucana koža na tabanima pa malo teže hodam, opet fleke po licu grrr
![]()
Imaš li za te nuspojave već neka isprobana rješenja za njihovo ublažavanje ili da se bacimo u akciju
pronalaženja?
hvala Teice - imam za sada dobila sam Zofran na Roda rasprodaji... ma vjerojatno je organizam malo prebukiran pa su i nuspojave malo pojačane ...
sad vidim da je 10.12. .... prije točno godinu dana napisala sam vam ovdje prvi post ( bože kako je to teško bilo )
... ajme već je godina prošla, koliko se stvari izdogađalo ... zračenje, prekid terapije, otkrivene metastaze, promjena bolnice, nova kemoterapija ...
Marival, ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za tebe! Kako je tvoja mama?
ja sam tek sad vidjela ovu temu, nije me baš bilo često ovdje već duže
pogledala sam prilog i isto nisam vidjela nokteal svakako želim pomoći bez obzira na nokte
jako me dirnula ova priča jer samo potvrđuje ono što uvijek govorim kako smo kao država stvarno sramotni prema onima kojima je pomoć stvarno potrebna
želim ti potpuni oporavak i da uživaš čuvajući unuke![]()
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da budeš čim bolje!
baš ovih dana strepim i iščekujem nalaz posle operacije dojke za jednu dragu prijateljicu. i nadam se najboljem. setim te se i ovde zavirim često. drži se, draga, hrabra ženo!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Marival i Vishjinoj prijateljici!
marival
sad sam vidjela prilog...suza suzu stiže, al one super neke suze
veliki zagrljaj ti šaljem
odličan ti je friz![]()