Citiraj kata.klik prvotno napisa Vidi poruku
ne želim biti zločesta, ali samo želim prenjeti komentar mog muža, koji je eto u tom prilogu na novoj prokomentirao tvoje nokte, i znaš koliko god te razumijem i svaćam situaciju u kojoj si i više nego što misliš, eto ljudi to primjete, a svi znamo koliko koštaju nokti, a niko ne zna da su poklon od nekog...
ja ih recimo nisam uopće skužila, ja takve stvari ne primjećujem...i nisu mi nikakvo mjerilo koliko ko ima ili nema novaca i na koji naćin živi.
žalosno je što smo jedan dan normalni građani sa normalnim primanjima a drugi ni krivi ni dužni dovedeni do ruba bankrota...
kata draga ništa zločesto nisi rekla niti tvoj mužić ... ja to razumijem
... vjerojatno ste primjetile da imam i zlatne naušnice ( poklon mog mužića kad sam rodila Ivana) i lančić zlatni ( kad sam rodila Maria )... i srce zlatno ( kad se rodio Luka ) ... i to je nešto što ide samnom u grob i da živim kao beskućnik to je nešto što nikada, ali nikada nebi prodala ... ( od klinaca pokloni za krštenje davno su otišli u otkup zlata jer to ionako ne nose )

da ... žalosno je to što imamo takav sistem u državi kada ti je najteže i kada se doslovno boriš za život još ti natovare 100 problema .... i postaješ bespomoćan ( nikome nikad ne želim da proživi - dabogda imao pa nemao ) ... a eto to je moja stvarnost

vjerojatno sam i pogriješila ( mada je moje mišljenje da nisam ) što sam otvorila svoje srce i svoja vrata ljudima koji mi žele pomoći ... prije nego što bi bila na samrtnoj postelji ... kako se desilo preminuloj - ines habek, ani rukavini, iztoku pucu, ivi bagić ... koji su pomoć molili i dok je pomoć stigla nije im pomoglo ( ovo su javne osobe pa sam ih nabrojala jer ste svi čuli za njih ... a koliko ima žena anonimnih .... majki, sestara, baka, prijateljica ) ...

jer uz vašu pomoć dragi moji ja sam nafilana lijekovima za imunitet, matičnom mliječi, medom i lijekovima za lakše podnošenje kemoterapije
mjeseci i mjeseci su mi trebali da prvo sebi priznam da trebm pomoć ... pa onda opet mjeseci da javno progovorim o tome ... i nije me sram i znam da oni iskreni mi neće zamjeriti

jer tko mi je kriv što imam troje djece koji imaju svoje potrebe, ko mi je kriv što sam kad sam mogla prodala manji stan i kupila veći, tko mi je kriv što sam digla kredit za stan, ko mi je kriv što imam nepokretnu prabaku sa alzheimerom i što mora biti u staračkom domu, jer ja ovako bolesna i moja mama bolesna nemožemo skrbiti o njoj
.. sve to ispada da sam si sama kriva ?!?!?!

i sada kad mi male stvari čine zadovoljstvo opet nevalja

i još sada nakon više 6 mjeseci bolovanja dobijem dopis da prikupim papire za invalidsku penziju ( koja bi iznosila od 500 - 700 kn ) ... jel to normalno ? država me već otpisala ... ma neće ( sad bi opsovala )

isprika ako sam bilo što rekla što je zasmetalo nekome ... nisam ništa loše mislila - što srce kaže ja sam napisala ... eto

šaljem svima veeeeeeeeeliki