drage moje sinoć sam odlučila potražiti pomoć ali ne od obitelji već od jedne dobre prije kojoj sam ja uvjek uskakala prije kad je trebala pomoć
ona se iznenadila da zašto ju prije nisam tražila i obećala mi je dostavljat namirnice ,a skuhat još uvjek mogu sama
čak mi je rekla da sam glupa jer nisam ništa prije htjela reći,moram priznati da je mene bilo sram njoj reći da moji ne mare previše za mene i moje bebice jer logično mi je da prvo obitelj uskoči ali eto
budući da se mi poznamo jako dugo ona zna kakvi su moji pa se nije previše iznenadila kad sam rekla da na njih nemogu računati
ja glupača ne volim kukati na svoje pa tako se pravila da je sve super i nisam htjela pomoć od drugih da ne pokvarim image svojima
nemogu si oprostit što sam opet sebe stavila na zadnje mjesto
jednom prilikom sam mami se požalila kako odkad mirujem nemogu jesti više kvalitetno a ona mi je predložila da jedem pahuljice i da mažem kruh :shock: toliko o njoj
što se tiče moje prehrane ja sam dosad jela dosta voća koje sam uglavnom teglila sama ali ipak ću morati pojačati meso koje sam u vrlo malim količinama jela jer ga baš ne volim
uglavnom sad trpam sve u sebe što ima puno željeza i išla sam si po tablete pa se nadam da ću bar malo popraviti stanje
a i tješi me činjenica da su moje bebe na uzv zadnji put bila super velike i da je dr rekla da imaju odlične mjere
nadam se da ih nisam svojom malodušnošću u zadnje vrijeme razočarala
doista ste mi pomogle da otvorim oči ,ja uvjek mislim da meni niko nije ništa dužan pa mi se onda čini jadno tražiti pomoć ali kad stvar pogledam iz kuta da ja imam trudnu sestru ,prijateljicu bilo kog i da joj treba pomoć nema šanse da joj ne bi uskakala maksimalno