nama bi život bio puno "siromašniji" da nismo imali djeda mraza (božićnjaka) i svetog nikolu. u tu kategoriju možemo staviti i usksnog zeku...

kikica je negdje u prvom (ili drugom) razredu "otkrila" da oni ne postoje. natjerala me da joj "priznam", a onda su se u njenim okicama pojavile suze. ne zato što oni ne postoje - nego iz drugog razloga.

znala je da nemamo novaca, a da su njeni darovi bili skupi... i pitala me: mama, KAKO SI USPJELA??????????? da sam znala da ti to kupuješ - moje želje bi bile manje.

ja sam joj rekla da se mame UVIJEK nekako snađu , i da nema tih novaca kojima bih mogla kupiti sreću koju sam osjećala kad je ona bila sretna.

i onda smo se dogovorile da NIJEDNOM djetetu koje vjeruje u djedicu, nikolu ili zeca - nećemo otkriti tajnu. jer svi mi ponekad želimo živjeti u bajkama...

i na njenom licu je zasjao veeeeeliki osmijeh. :D