Prije dvije noći nam se princeza (9,5 godina!) uvalila u krevet jer je ružno sanjala.
Naša djeca spavaju u svojim krevetima, ali ih još uvjek ih mm i ja uspavljujemo, znači legnemo k njima u krevet i malo se pomazimo i grlimo dok ne zaspu (puno puta mi zaspemo prvi, pa se probudimo u neko gluho doba, strgani od uskog kreveta, neoprani...). Shema je otprilike: jednu večer ja, drugu večer on, jednu večer nju, drugu večer njega. Kojiput nas oboje njih oboje. Jednu večer je princeza rekla kako je ona prevelika da bi ju trebalo uspavljivati. Sinko je to jedva dočekao, jer je to značilo da je sad svaka večer njegova. To ju je držalo nekih 4-5 dana, a onda je zaključila kako i nije baš toliko prevelika.