Ne znam jel ovo bas spada tu al nek me netko ispravi ako ne.Prije 4,5 god.rodila sam sina i dojila ga mjesec dana i dva tjedna kad je dosla kriza.Na prvoj vagi bebac je imao kilu i sto vise a pedijatrica mi je rekla da ako uskoro postane nervozan i placljiv nek mu ja dam flasicu.U svezi dojenja naslusala sam se od mame svekrve prijateljica itd svega i svacega;kaj bi ga dulje dojila znas ti koje su to muke,cice ti se budu objesile,kaj bi ga vise dojila pa nemas ti cicke broj peticu,no Sanja pa ko jos danas doji,pa nisam ni ja svoje dojila pa poglec kak su lepi debeli itd itd.No dobro mislim si ja to tak mora biti i Markec dalje raste uz ***....E onda koju godinu kasnije mi kupimo kompic i ja najdem mame i bebe i gle cuda;pa te zenske doje i godinama.Isusek dragi kaj je mene stislo u prsima jad tuga griznja savjesti suze ma uzas jedan Pricam ja mami kaj sam procitala a veli ona meni pa ja svoje nisam dojila jer je to mene jako boljelo a i meni su sve zene govorile da je bolja flasica jer mi je mlekeco bilo preslabo.Nist,pustim ja nju na miru i mislim si e ne bu to tak vise.Od onda pa do danas citam sve o dojenju i sretna sam jer mogu reci da svojeg bebaca koji ima 9 mj.DOJIM.Zato zelim zahvaliti svim mamama koje su tome doprinijele i ne znajuci jer uz vasu pomoc ne bih uspjela.Veliko hvala mamama na SOS telefonu jer su mi strpljivo sve objasnjavale i bodrile me jer kriza je naravno bilo.Kad me danas netko pita jel sam dojila bebu ja sva sretna vicem da ga jos dojim i tak namjeravam dugo dugo.Svim svojim prijateljicama pricam o dojenju i SOS telefonu i nadam se da cete i drugim mamama pomoci kao sto ste i meni.zato jos jedno veliko HVALA.Naravno da mi je i drugi porod bio drugaciji jer sam uz vas spoznala da porod nije samo rutina ali o tome u mojoj prici...sutra